Rano jutro 27. junskog dana 1969. godine Beograd je dočekao uz do tada nepoznate glasove u etru. Na talasima 202, tog petka je startovao novi radijski program „sa koga su ,prognane’ reči“. Oni koji su od sabajle već šaltali svoje radio prijemnike, nisu sasvim očekivali da će ih na skali kod cifre 202 pozdraviti ugodan ženski glas:

 „Dobro jutro svima koji ste već odavno budni, čili i orni. Dobro jutro i vama koji tek sada ustajete. Dobro jutro svima koji me sada slušate... Govori vam Hanija Gaković...“

Istini za volju, prvim emitovanjem novog programa bili su pomalo iznenađeni i njegovi prezenteri. Tako nešto se moglo naslutiti već u prvim sekundama: nadajući se da će slušaoci prihvatiti novo društvo, ženski glas se potom predstavio kao „voditelj današnjeg jutarnjeg programa Beograd 202“.

Na svu sreću, tremu je na koji minut stišao muzički predah. Beograđane je razbudila Olivera Katarina – tada Vučo, uz tonove svog hita „Šu, šu“ koji je već uveliko osvojio celu Jugu. Muzički predah je i ljubaznom glasu, iako se tek oglasio, ostavio još malo lufta. Za Haniju Gaković ovo beše debitantski „skok u vatru“, što se ni sama nije ustručavala da prizna:

„Nadam se da smo probili led. Vi prvi put pratite program Beograd 202, a moj staž pred mikrofonom iznosi već – tri minuta... Za penzijski staž malo, za tremu isuviše“...

Dve godine pripreme do „dvestadvojke“

Uz Haniju je toga dana svoj staž načelo još nekoliko radijskih početnika. Što se samog programa tiče, ideja i priprema su tekli već izvesno vreme. Tačnije, ideja se rodila dve godine ranije, a iza nje je stajao tadašnji Radio Beograd. Na putu su se, doduše, isprečile finansije, jer je pokretanje novog programa zahtevalo prilična ulaganja.

To je bilo više i od novca koji je Radio Beogradu sledovao iz džepova pretplatnika. Nameravalo se obezbediti da se talasi čuju i u širem području glavnog grada, ali i da se slušaocima ponudi raznovrstan program po njihovoj želji. Što se tiče Beograda 202, njega je valjalo održavati iz sopstvenih sredstava. Po tome Radio Beograd nije bio izuzetak, budući da je slična praksa postojala i u drugim evropskim zemljama. Pretplata je sledovala nacionalnim programima, a ostali su novac crpeli iz svojih izvora.

To je bio i razlog zašto se na pripreme prionulo tek od januara 1969. Premijerno emitovanje je juna te godine ispratila i RTV Revija, otkrivajući čitaocima i slušaocima o tome šta će ih iz dana u dan čekati na novoj talasnoj dužini.

Letovanja, slatkiši, frižideri i mnogo muzike: program koji je mogao slušati bilo ko i bilo gde

„Beograd 202 – to je muzika, reklama i zabava, svakog dana od šest ujutru, do ponoći“, pisala je RTV Revija na izmaku juna meseca. Iako su voditeljski monolozi sa ove stanice mahom bili proterani, od njih su ipak ostale „najraznovrsnije informacije koje interesuju slušaoce šireg područja Beograda“.

Glavnu „reč“ je pored toga vodio isto tako raznovrstan muzički repertoar: od gradskih pesama, balada i narodne muzike, do aktuelnih hitova svetskih zabavnjaka. Jednom rečju, Beograd 202 bio je program za sve „od 7 do 77“. Mogli su da ga prate mladi koje ništa osim muzike nije zanimalo, ali i domaćice koje su se interesovale za cene namirnica na pijacama. Ako je neko planirao da pazari frižider te se dvoumio oko marke, i o tome je mogao da se edukuje na „dvestadvojci“. Isto je važilo za Beograđane koji nisu bili načisto sa time kuda se zaputiti na godišnji odmor ili vikend.

Iz ove jednačine nisu izostali ni najmlađi, kojima je radio otkrivao koja je čokolada najbolja. Sem toga, „Beograd 202 je program koji se sluša celog dana – na plaži, u kuhinji, na izletu“, pa su se i radio talasi mogli poneti na izlasku iz kuće. A dok je slušaocima servirano pregršt muzike i zabave, voditelji nisu ni slutili da će ih dočekati ovakva avantura.

Iznenađenje za slušaoce, ali i za voditelje – vatreno krštenje u radijskom etru

Sve dok se preko prijemnika nisu začuli glasovi mladih spikera, praksa je podrazumevala da se novajlije najpre sprijatelje sa mikrofonom. Uvežbavali su emisije koje su se samo snimale, i tek nakon toga bi im se glasovi začuli u etru. U slučaju Beograda 202, reditelj Radio Beograda, Slobodan Sedlar, odlučio je da napravi izuzetak.

Sam program bio je u fazi pripreme od januara te godine. Do tog 27. junskog jutra je i za voditelje sve teklo bez mnogo iznenađenja – od 550 prijavljenih koliko ih se odazvalo na Konkurs za spikere Radio Beograda, odabrani su se u studiju našli počev od marta meseca. Pritom, po planu koji je tada skrojen, svi su pretpostavljali da će program zvanično krenuti tek od jeseni 1969.

Redovne probe trajale su nekoliko meseci, a tako je trebalo biti i te večeri uoči prvog emitovanja programa. Otuda i niko od voditelja nije ništa posumnjao. Uzbuđenje je počelo da raste tek na samom kraju, kada im je obelodanjeno da će se već idućeg jutra oni naći pred mikrofonom. Pred novinarom RTV Revije našla se tog dana i Hanija Gaković. Kao voditeljki jutarnjeg programa utanačenog od 6 do 8 časova, njoj je pripao i ovaj premijerni „skok u vatru“.

Neplanirano buđenje i voditeljske t(r)eme i dileme

Hanijino uzbuđenje nije bilo ništa manje ni kada se našla van radijskog studija. Za prosečnog slušaoca, prozboriti koju reč u pauzama muzičkih hitova moglo bi se učiniti prilično jednostavnim. Ipak, kada je čula da je toga jutra čeka vatreno radijsko krštenje, i Hanija je imala tipičnih briga – jedva da je oka sklopila, misleći kako li će se probuditi a da ne zakasni. Uzbuđenje je isprva preteklo i tremu, ili joj se bar tako činilo kada je u šest-nula-nula prvi put pozdravila slušaoce.

Iako trema nije izostajala ni na pripremama, teško da se mogla porediti sa „živim“ programom – „a to nije lako za početnika“, priznala je mlada spikerka. Tako je i ljubaznom ženskom glasu koji je probudio glavni grad trebao koji trenutak da se rasplaši.

Za to vreme, (polu)planirani program dočekao je nove glasove sa jedne, i začuđene Beograđane sa druge strane radio prijemnika. Ipak, „malo je slušalaca koji ovih dana nisu hvatali talas 202 koji donosi mnogo muzike, a uz to i korisna obaveštenja“ – prenela je prve utiske RTV Revija. Beograd 202 se toga jutra oglasio nekoliko meseci pre roka, ali ni slušaoci, po svemu sudeći, nisu imali šta da zamere.