Posmatranje zalaska sunca na klupi je nepresušan izvor inspiracija. Klupe čuvaju naše tajne, uzdišu zajedno sa prvim poljupcima, upijaju suze uplakanih očiju. One su utočišta za skitnice, odmor umornim nogama, inspiracija umetnicima, prenoćište pijancima. Dok sedimo na klupi, misli nam lutaju, a pogled se gubi u daljini, dok reka nosi bol i tugu… sećamo se detinjstva, nadamo se novim ljubavima, čeznemo za prošlim vremenima, kajemo se, oplakujemo one koji nisu više u našim životima, preispitujemo se, nadamo se. 

Parkovi su puni starih drvenih klupa sa urezanim imenima i srcima, ali i pričama koje se vezuju za njih. Jedna klupa na Kalemegdanu se, ipak, izdvajala od drugih po tome što zauzima mesto sa najlepšim pogledom ka ušću. Omiljeno je mesto zaljubljenim parovima, mamama sa decom, umornim turistima, ali i Beograđanima opčinjenim svojim gradom.

"Sofijina klupa" na Kalemegdanu

Iako je u Srbiji običaj da se zasadi drvo kada se dete rodi, jedan bračni par je odlučio da "posadi klupu". Pričali su da su često i rado šetali Kalemegdanom i prolazili pored jednog mesta sa predivnim pogledom, ali nešto je tu nedostajalo -  klupa! Tada su se dogovorili da svojo ćerki i gradu Beogradu poklone klupu na kojoj će biti pločica sa ugraviranom posvetom. Crnokosa devojčica Sofija se rodila 23. oktobra 2005. godine, a njeni roditelji su, na dan Svetog Nikole, u rano jutro, postavili klupu sa pločicom na kojoj je pisalo "Našoj miloj Sofiji i gradu u kome se rodila. Olivera i Milan Prosen, 23.oktobar 2005.". Roditelji su znali da će klupa imati buran život, da će se i lepi i manje lepi događaji vezivati za nju. Baš tako je i bilo. 

Foto: N.R.

Radetova ili Sofijina klupa

Klupa je uvek bila zauzeta, ali je pločica sa posvetom nestala. Sofijin otac Milan je klupu nekoliko puta obnavljao, ali je na kraju odustao. 

Klupa do Sofijine bila je ukrašena pločicom Radeta Markovića, našeg proslavljenog glumca. Nakon njegove smrti, posle par godina, dobio je pločicu sa porukom od svojih prijatelja. I ona je obnavljana nekoliko puta, ali je imala sličnu sudbinu kao i Sofijina.

Nažalost, tokom 2015. godine, tu su se skupljali vandali koji su je potpuno demolirali. Sofijina klupa je uklonjena, na njenom mestu postavljena je Radetova, ali je i ona sklonjena. Onda se pojavila nova klupa, ali bez posvete. Teško je utvrditi kome je ona pripadala, ali je da delila istu sudbinu sa "Radetovom“ i "Sofijinom“ - uvek je bila zauzeta!

Ni ove kalemegndanske klupe sa najlepšim i najromantičnijim pogledom na ušće Dunava i Save više nema. Godinama je stajala na istom mestu pod krošnjom drveta, i uvek se čekao red na nju. A onda je jednog, kada je već bila oronula i išibana vetrovima koji duvaju sa reke - nestala. 

Da li će gradske vlasti da postave neku novu klupu, da li će na njoj da osvanu pločice posvećene jednom sada već devojčurku i jednoj glumačkoj legendi… ostaje nam samo da čekamo i nadamo se.