Davne 1954. godine Beograd je dobio prvi dečji autodrom, sve sa autićima na sudaranje. Podignut u ulici Narodnog fronta, od samog starta je slovio je glavnu atrakciju za najmlađe sugrađane, gde su se isti osećali svemoćno za volanom malih električnih automobilma.

Za volanom “ljute” mašine

Čim se pročula vest o datumu premijere dečjeg autodroma, usledilo je kamčenje mališana starijim članovima domaćinstva da prisustvuju tom događaju. Kada je sudbonosni dan konačno osvanuo, u pratnji odraslih načičkalo se oko stotinu dečaka, ali i devojčića, opkolivši dečji autodrom od sabajle. Prilikom svečanog otvaranja kapije upravnik autodroma je, pogledom uperenim u mlađane posetioce, objasnio tehniku i rukovanje ovim strojevima, dok su oni žučno cupkali u mestu, željno iščekujući da “obrnu” koji krug. 

Autodrom je brojao petnaestak automobila, koji su nalikovali pravim, samo u minijaturnom pakovanju. Bila je reč o istovenim dvosedima raznolikih boja, sa pravim pravcijatim volanima, kojim se određivao pravac vožnje. Napajala ih je struja, koja je dolazila putem trola, kao kod tramvaja, koje su štrčale sa zadnjeg dela vozila.

Neprevaziđena zanimacija

Isprva, ceh nezaboravne trominutne vožnje koštao je malce, odnosno njihovu pratnju, 20 dinara. Odmah je dato obećanje od strane organizatora autodroma da će karta biti jeftinija i manji udar na džep kada se procena troškova, struje i održavanja automobilčića, stavi na papir. 

No, čak ni postojaća cena nije sprečavala decu svih uzrasta da svoje starije redovno vuku za rukav, besomučno žicajuću da se provozaju, kao što to odrasli rade. Bilo je potrebno izvesno vreme da se ova dokolica izgustira, ali čak i kada bi se to dogodili, dolazilo je do “smene generacija”, pa su se neki novi klinci svakodnevno budili za kezom na licu, spremni da se odmah i sada late volana autića na struju i vozikaju ili pak sudaraju. 

Papreno skupi autodrom

Zasluge za otvaranje ovog dečjeg zabavnog objekta, koji je uneo veselje u srca beogradskim mališana, sa pravom, pripisane su Upravi za uređenje grada. Ona je u ovaj poduhvat uložila neverovatnih 15 miliona dinara, prvenstveno na izgradnju samog autodroma. 

Od tog novca ni cvonjak nije dat na električne automobilčiće. Šta više, oni nisu bili ni ganc novi, nego polovni, prethodno i te kako rabljeni u nekadašnjem luna parku u donjem delu grada, odakle su izmešteni, jelte, za potrebe novopodignutog kompleksa namenjenog deci.

U nadolazećim godinama i decenijama ova atrakcija nije jenjavala. Naprotiv, čak su i odrasli zasedali u ove autiće na sudaranje i prepuštali se užitku. Naposletku, gotovo svaki beogradski park je imao svoj autodrom u malom, gde se svaka vožnja po običaju zaslađivala šećernom vunom ili ušećerenom jabukom.