Bilo je to u vreme Turaka, kada je današnji Trg republike i čitav kraj oko njega bio sama periferija prestonice. Na mestu današnje zgrade Narodnog pozorišta, u doba kada je Beograd bio tek jedna od turskih varoši, nalazila se zlokobna Stambol kapija.

To je bila jedna od četiri kapije za izlazak iz grada. Kako se nalazila na putu koji je vodio u pravcu Istanbula, odnosno Stambola, tako je i dobila ime – Stambol kapija.

Pored Stambol kapije, tu su bile i Sava-kapija, Varoš-kapija i Vidin-kapija. Sve one su predstavljale zaštitu varoši od eventualnih napada, pri čemu je glavna odbrana bila tvrđava u pozadini.

Cela ondašnja beogradska varoš, bila je opasana od Save do Dunava dubokim rovom i visokim šancem, u koji su bili usađeni debeli palisadi. Kroz tu tako tvrdu ogradu u beogradsku se varoš moglo ući, i iz nje izaći, samo kroz četiri kapije.

Grafika: Aleksandar Deroko, Plan Beograda po Emilijanu Josimoviću iz 1867. - Na ovoj mapi, Stambol-kapija označena je rimskim brojem III

Najčvršća i najlepša kapija

Stambol kapija se nalazila negde na prostoru između današnjeg Narodnog pozorišta i spomenika knezu Mihailu. Ispred kapije nalazilo se polje obraslo travom. Trga Republike još nije bilo, kao ni današnjeg centra Beograda. Napravili su je Austrijanci za vreme svoje vladavine severnom Srbijom i Beogradom početkom 18. veka. Legenda kaže da je kapiju podigao Laudon, koji je izgradio i rov oko šireg Beograda, nazvan Laudonov šanac. Od svih kapija, ova stambolska bila je i najveća i najtvrđa, u građevinskom pogledu i najlepša, a Srbima najstrašnija. Ozidana je bila kao kakav gradić s tvrdim svodovima povrh kojih je bio debeo sloj zemlje, sa prostranim hodnicima, ali i mnogim prostorijama za obitavanje vojnika, koji su tu držali stražu. Izgrađena je od tesanog kamena i cigle.

Kroz Stambol kapiju se ulazilo na tri ulaza: u sredini je bio veliki prolaz za kola, a sa obe strane po jedan manji otvor za pešake. Put koji je iz varoši izlazio na Stambol kapiju delio se odmah na dva kraka: jedan je išao desno ka Terazijama, a drugi levo ka Tašmajdanu i Paliluli. Vrata su sva bila od debelih hrastovih greda, pa je po njima prikovana jaka gvozdena oplata, na kojoj su se videle ulubljene rupe od kuršuma pri napadima. Kapiju je od poljane rastavljao duboki rov pun vode, a preko rova pružao se drveni most. Na samom ulazu na most, sa terazijske strane, bio je veliki breg nanesene zemlje, koji je napravljen kao štit za most i vrata Stambol kapije od napadača.

Grafika: Wikipedia / Arhiva - Jedna od retkih grafika na kojima je zabeležen izgled Stambol-kapije

Stambol kapija – simbol stradanja

U okolini Stambol kapije nije bio ni kuće ni dućana, nego je leti rasla ogromna travuljina, a zimi je ta travuljina bila suva, ali se većinom držala uspravno. Nije baš bilo prijatno prolaziti pored ove sablasne kapije sam ili bez oružja. Mračnom prizoru doprinelo je i to što su u blizini Stambol kapije Turci nabijali na kolac buntovne Srbe. Mučenici su okretani licem u polje, ka Srbiji, da zaplaše druge, koji bi naumili da pođu njihovim stopama, to jest da ne bi ni pomislili da ustaju protiv turske sile. Stoga je kapija bila krajnje ozloglašena među Srbima i predstavljala je simbol stradanja pod Osmanskim carstvom.

Foto: Arhivska fotografija - Niz današnju Francusku ulicu spuštao se bedem koji je povezivao Stambol i Vidin kapije

Rušenje mračne kapije

Knez Mihailo Obrenović doneo je odluku o rušenju ove zlokobne građevine iz srca Beograda. Ta tvrda i strašna Stambol kapija srušena je iz temelja po njegovoj zapovesti u proleće 1866. godine.

Rušenje je počelo polovinom aprila, a završeno je mesec dana kasnije. Najpre su rušena oba krila sa strane, pa posle sredina i tvrdi svodovi, a na kraju unutrašnji stubovi. U ruševini je nađeno više đuladi razne veličine i jedan bakarni ibrik pun mutne vode.

Današnja Stambol kapija na Kalemegdanu, na sreću, samo imenom i unutrašnjošću podseća na staru, srušenu građevinu, koju su svi Srbi pamtili samo po zlu.