Prvi deo priče o vojničkom Beogradu posvetili smo srpskim vojvodama i oslobodiocima Beograda u Prvom i Drugom svetskom ratu. Ovaj put se još malo zadržavamo u periodu između dva svetska rata i nastavljamo ka savremenim dešavanjima, bitkama i herojima.

 

Bulevar oslobođenja je jedna od najvažnijih saobraćajnica u Beogradu, koja se prostire kroz tri gradske opštine - Vračar, Savski venac i Voždovac. Početak mu je na Slaviji, a kraj na Autokomandi. Nastao je uređenjem nekadašnjeg Avalskog puta u periodu između dva svetska rata, kada je Vračar polako ali sigurno izrastao u ugledni deo grada. Ime je dobio zahvaljući ustanicima koji su na području današnjeg Karađorđevog parka imali vojni tabor iz koga je 1806. godine, pod vođstvom Karađorđa, izvršen napad na Kalemegdansku tvrđavu i grad oslobođen od Turaka. Čitav vek kasnije, ovim putem spustile su se i srpske snage koje su posle teškog proboja Solunskog fronta i oslobođenja južnijih delova Srbije, napokon 1. novembra 1918. godine pobedonosno ušle u prestonicu.

Na ovom bulevaru se nalazi nekoliko važnih i prepoznatljivih beogradskih tačaka, kao što su Hram Svetog Save i Karađorđev park, Meteorološka opservatorija, Veterinarski fakultet i Fakultet organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu, Anatmoski muzej, Atletski stadion, Banjička šuma i čuvena Autokomanda.

Tokom svojih skoro vek postojanja, i ovaj bulevar je menjao ime. Posle Drugog svetskog rata poneo je naziv Bulevar Jugoslovenske narodne armije, odnosno Bulevar JNA. Zanimljivo je da ovaj naziv i dalje nosi deo ulice i to od Trošarine do Avale.

U neposrednoj blizini Bulevara oslobođenja, nalazi se još jedna ulica koja je istorijski vezana za Prvi svetski rat. Naime, deo auto-puta koji prolazi kroz Beograda, od Mostarske petlje do Dušanovca, nosi naziv Bulevar Franše d’ Eperea. Velika čast da nosi ime jedne od centralnih i najužurbanijih ulica pripala je Francuzu kao komandantu snaga na Solunskom frontu koji je verovao u snagu i odlučnost srpske vojske koja je 2 godine ranije, posle teške golgote preko Albanije, dospela u grčko zaleđe. Za samo par meseci, kao odličan strateg i požrtvovan vojnik, uspeo je sa srpskim vojvodama da izgradi taktiku kojim je napokon započelo oslobođenje Srbije i izvršen konačni proboj fronta sredinom septembra 1918. godine. Za svoje zasluge, francuski maršal Luj Franše d’Epere, kako je zvučalo njegovo puno ime, dobio je najviše zasluge francuske, ali i srpske države koja mu je dodelila čin počasnog vojvode, najviši čin Vojske Kraljevine Jugoslavije.

Ulice u znak sećanja na savremene heroje

Među ulicama čijim nazivima je odata počast srpskim herojima, nalazi se i novobeogradski Bulevar heroja sa Košara. Ova saobraćajnica je relativno nova, nastala kao prilazni put Mostu na Adi i proteže se od ovog mosta do Tošinog bunara. Bitka na Košarama odigrala se od 9. aprila do 10. juna 1999. godine na graničnom prelazu Košare između Srbije i Albanije.  Učesnici ovog najkrvavijeg sukoba tokom NATO bombardovanja, bili su pripadnici Vojske Jugoslavije i terorističke takozvane Oslobodilačke vojske Kosova, koja je delovala uz podršku NATO snaga i Albanske vojske. Mada brojčano nadjačani i žestoko bombardovani tokom dva duga meseca, pripadnici VJ uspeli su da sačuvaju ovaj položaj, koji su morali da napuste početkom juna meseca u skladu sa odredbama mirovnog Kumanovskog sporazuma. 18. godina kasnije, tačnije 2017. godine odlukom građana Beograda, novostvoreni bulevar na Novom Beogradu poneo je ime u čast 108 jugoslovenskih vojnika koji su poginuli na Košarama. Bulevar heroja sa Košara dugačak je 2600 metara i pruža se između blokova 65, 66 i 66a, te 40, 41 i 41a.  

Samo nekoliko stotina metara od Bulevara heroja sa Košara, nalazi se Bulevar Crvene armije. Pruža se kroz nasilje Belvil i povezuje ulicu Nikole Dobrovića i Jurija Gagarina. Ovo je zapravo druga lokacija ulice pod istim imenom. Prvobitno se ovaj naziv odnosio na ulicu na Voždovcu, koja danas nosi naziv Južni bulevar. Na Novi Beograd je preseljen 2010. godine kada je bezimena ulica ponela naziv u znak sećanja na pripadnike Crvene armije koji su u leto i jesen 1944. godine učestvovali u oslobođenju Srbije, Jugoslavije i konačno – Beograda.