Tačno naspram jednog od simbola Zemuna, Kuće sa sunčanim zgradom, nalazi se kuća neobičnog imena i zanimljive istorije. Sagrađena krajem 19. veka, kuća porodice Abijan, podsetnik je na nekadašnju koloniju Cincara i Grka koji su u nekim ranijim danima naseljavali ovaj deo Zemuna.

Grčko školsko bratstvo u Zemunu

Na mestu na kome se još 1739. godine nalazila gostionica, Grčko obrazovno bratsvo gradi prizemnu kuću 1877. godine prema planovima Jozefa Marksa. Imanje je tokom generacija prelazilo iz ruke u ruku raznih gostioničara, a u trenutku kupovine na njemu su se nalazile dve kuće - jedna prizemna prema ulici i manja u dubini placa u kojoj se nalazila nadaleko znana gostionica Fassel – Fasselwirt

Grčko obrazovno ili Grčko školsko bratstvo bili su humanitarna ogranizacijua koju su činili predstavnici nekih od najuglednijih zemunskih porodica grčkog i cincarskog porekla: Bijalo, Spirta, Dimitrijadis, Hariš, Petrović, Leko, Spida, i drugih. Povodom osnivanja zajednice sačinjena je povelja pisana rukom, sa crvenim voštanim pčatom na kome je pisalo: „EΛΛNNIKN EKPAIΔEUTIKN ENOTNΣ EN ZEMONI“ (Grčko školsko bratstvo u Zemunu).

Svrha društva bila je finansiranje Grčke šlole koja je u Zemunu postojala od 1892. godine i koju su poreg Grka i Cincara, pohađala i deca imućnijih Srba, među kojima i Ilija Garašanin, Sima Milutinović Sarajlija, Đorđe Protić. Tokom decenija, broj učenika je opadao, te je tako sredinom 1868. godine formirano društvo koje je pokušavalo da održi rad škole, ali je zbog malog broja dece škola konačno ugašena 1876. godine. Od tada pa sve do svog raspuštanja 1909. godine, ovo humanitarno društvo bavilo se davanjem stipendija za školovanje grčke dece. 

Konačni rasplet usledio je 1912. godine kada je imovina Grčkog školskog bratstva prešla u ruke Pravoslavne crkve za izdržavanje Srpske osnovne škole u Zemunu. U to vreme, kuća u Glavnoj broj 22, već je imala novog vlasnika po kome je i poznata novijim generacijama. 

Poslastičarnica Abijana

Krajem 19. veka, sedište Grčkog školskog bratstva prodato je izvesnom poslastičaru Ferdiandu Abijaniju. Ferdiand Abijan bio je poznati poslastičar, čija je slava prelazila granice Zemuna. Njegove poslastice i likeri bili su rado viđeni na dvoru kneza Mihaila i kasnije Kralja Milana. Posebno se ističe da je tokom srpsko-turskog rata bio liferant čuvenog ruskog generala Mihaila Černjajeva. Vremenom se odomaćivši u Zemunu, značajno bogatstvo stečeno prodajom slatkiša i peciva ulaže u kupovinu kuće u Glavnoj ulici. 

Tom prilikom su izvršene značajne izmene kojima je zdanje dobilo današnji prepoznatljivi izgled. Kuća je proširena dogradnjom još jednog kila sa tri dućana, te je dozidan dvorišni deo sa tremom. Drvena kapija ukrašena je staklom, a iznad kapije je posle smrti Fedinanda 1897. godine postavljen medaljon sa incijalima nove vlasnice - CA, Ferdinandove udovice, Karoline Abijan.

Današnje zdanje je samo delimično sačuvalo svoj prvobitni izgled. Poslednji put je renovirana 1984. godine i ona predstavlja značajan spomenik o postojanju kolonije Grka i Cincara koji su se doseljavali u Zemun od prve polovine XVIII pa do početka XX veka, ali i na poslastičarnicu koja je bila poznata po ukusnim poslasticama.