Kada pomenemo Veliko ratno ostrvo, većina zna o čemu je reč: rečna ada podno Kalemegdana nasuprot novobeogradske obale Dunava. Znamo gde je i lep je pogled sa Kalemegdana na ušće Save u Dunav i pomenuto ostrvo. Veliki broj nas tako završava interesovanje za njega, a još manji broj ga je posetio, onako zaistinu. Od njih izdvajam hiljade onih koji svako leto provode na Lidu, zemunskom kupalištu ali ne zalaze u zaleđe ovoga ostrva. A tamo će vas dočekati neočekivani mir i tišina. Na prvi korak.

Na drugi, dok se čula prilagode okolini, uz pažljivije zagledanje flore i faune  videćete neku od 164 vrste ptica, 46 familija i 16 rodova, koje nastanjuju ovo mesto i njegovu okolinu. I Veliko i Malo ratno ostrvo predstavljaju bisere koje je priroda u XVI veku podarila "belom gradu", ostaci nekadašnjih dunavskih ritova i močvara, zelene oaze koje su i na neki način postali ponos Beograda. A kako i ne bi? Možete li se setiti bilo koje metropole koja na 500 metara vazdušne linjije od centra, ima ovakvo jedno "prirodno bogatstvo".

Foto: Digitalna biblioteka NBS - Pogled sa Veliko i Malo ratno ostrvo dvadesetih godina XX veka 

Zašto Ratno ostrvo?

Hiljadama godina Dunav je gradio i stvarao Veliko ratno ostrvo. Ušće Save u Dunav vekovima je bilo mesto sudaranja interesa i velikih i onih manjih, i istoka i zapada, severa i juga. Zbog svog strateškog položaja, neko izbroja, oko grada se vodilo više od 115 ratova, a grad je 40 puta osvajan i oslobađan. Bezbrojni sukobi odigravali su se upravo na beogradskim rekama. Ostrvo se pominje prvi put kad je turski sultan Sulejman krenuo na Beograd 1521. godine upravo sa Velikog ratnog ostrva. Trista godina kasnije, 1806. godine, Karađorđevi ustanici su sa ostrva topovima, uzvratili i gađali Kalemegdan. I Austro-Ugari nisu zaobišli ostrvo u svojim osvajačkim pohodima, pa su 1915. sa njega bombardovali Beograd.

I kada smo kod vojevanja, treba reći i ovo: da je sredinom 18. veka Veliko ratno ostrvo bilo podeljeno na dva dela. Naime, između Austrije i Otomanske imperije potpisan je sporazum kojim je ostrvo podeljeno na dva dela. Onim delom bliže Beogradu vladali su Turci, dok su drugim, okrenutom ka Gardošu i Zemunu, vladali Austrijanci. Pošto Beograd, očito, pamti najviše bitaka u istoriji Evrope, nije neobično što je ostrvo nazvano Ratno, kako drugačije da ga nazovu?

Foto: Milena Arsenić - Pogled sa Lida na Zemun

"Baš dobro što je tako"

Na Ratno ostrvo se može stići samo vodenim putem – brodom, dok se u toku kupališne sezone prelaz obezbeđuje i pontonskim mostom sa zemunskog keja do Lida. Na ostrvu se nalazi već pomenuto "Lido", koje je pored Ade Ciganlije, najpoznatija beogradska plaža.

Na Velikom ratnom ostrvu nema ni struje ni vode, one za piće a druge u izobilju, ma koliko da je blizu urbanom delu grada, i rekli bi "baš je dobro što je tako". Jer da je drugačije, znajući nas, ostrvo bi sigurno bilo nešto drugo "oplemenjeno" civilizacijskim dostignućima. Od 2005. godine Skupština Beograda donela je odlukuo o broju izgrađenih objekata, sojenica na ostrvu. Ima ih 64 što je i konačan broj.

Foto: Milena Arsenić - Lido je jedna od omiljenih dunavskih plaža Zemunaca

Malo stariji sugrađani sećaju se da je najpopularnija pijaca ovog dela grada, Zemunska,  nekada snabdevana sa Velikog ratnog ostrva, a da su ga činili prepoznatljivim voćnjaci i povrtnjaci. Grad je svojevremeno dodeljivao po pola jutra zemlje na ostrvu, pa je povrće i voće sa Ratnog ostrva imalo posebnu cenu zbog kvaliteta. Dobar deo 19. i prva polovina 20. veka bili su vreme kada su odavde čamcima prevozili bogat rod ka zemunskim pijačnim tezgama. Paradajz, boranija, grašak, krompir… i čičoka, posebna vrsta krompira mnogo zdravija od ovog svakodnevnog. I grčki, veliki beli pasulj sjajnih cvetova, neobično krupan i, kažu oni koji su ga probali, vrlo ukusan. I PKB je jedno vreme obrađivao oranice ostrva. A Dunav ko Dunav,  često pokaže svoju ćud i poplavi ostrvo. Krene od sredine, koja je niže nadmorske visine, ili "Dunavske kote", a zatim i do sojenica dođe. Potopi celo ostrvo pa samo krošnje drveća ostanu nad vodom. A u krošnjama već pomenuti ptičiji svet ali i gnezdo zaštićene vrste - orla belorepana, koji je najveći orao u Evropi sa rasponom krila od 2,5 metra. Orao belorepan ima svoje gnezdo na ostrvu za koje su se nadležni pobrinuli i vrše nadzor video kamerama.

Tu su i patka pupčanica i crnka, žuta pliska i čaplja iste boje, mali gnjurac  kao i mnoge druge značajne vrste ptica. Na širem prostoru ovoga lokaliteta orintolozi su utvrdili da postoji 210 ptičijih vrsta. Dok o značaju Velikog ratnog ostrva za riblji fond najbolje pokazuje da je ovo mesto na Dunavu proglašeno prirodnim ribljim mrestilištem.

Veliko ratno ostrvo je podeljeno u tri zone zaštite. Prva je oblast zaštite prirodne sredine ili rezervata prirode koje obuhvata Malo ratno ostrvo, močvarno područje, priobalje i šumski deo ostrva. Druga zona obuhvata obradivo zemljište i zonu koja spaja taj deo sa plažom Lido. Treći deo zaštite je severni deo ostrva sa plažom i kupalištem Lido. Veliko i Malo ratno ostrvo predstavljaju jedinstvenu celinu nastalu od podvodnog spruda, zaštićen je pod zajedničkim imenom "Veliko ratno ostrvo".

A za malo da ga ne bude

Ratno ostrvo je moglo postati prošlost kada se nakon Drugog svetskog rata gradio Novi Beograd. Kako je voda stalno nanosila mulj, ostrvo je ostalo netaknuto, ali se zato Malo ratno, koga nazivaju i Konjsko ostrvo, eksplatacijom peska i zemlje sa njega, smanjilo. Ostao je samo uzak pojas kopna: 300 metara dužine i  60 širine.

Od Kalemegdana do Velikog ratnog ostrva

U Strategiji razvoja turizma Beograda iz 2008. godine bilo je predviđeno da počnu pripreme za izgradnju žičare Kalemegdan – Veliko ratno ostrvo. Do 2018. godine s druge strane Dunava u odnosu na Veliko ratno ostrvo trebalo je da bude novo ostrvo "Čaplja" površine 582 hektara sa sportsko-rekreativnim i turističkim sadržajima. To behu planovi od pre deset godina.

I kada ovako rečima "protrčimo" kroz prošlost Velikog ratnog ostrva, pogledamo sadašnjost oko sebe, nameće se zaključak da jedini neprijatelj ovog ostrva i iskonske divljine tih dva i po hektara može biti samo čovek! Za sada je čovek zaštitio ostrvo od čoveka, dobro bi bilo da tako i ostane.