Kroz istoriju Beograda menjao se izgled prestonice, način života, različiti ljudi su prolazili, osvajajući ga i donoseći sa sobom svoju kulturu, koja je ostavila traga, kako na naš grad, tako i na njegove delove. Vračar, nekada gradska mahala, a danas najgušće naseljeni deo Beograda, je jedan od njih.

Kako je Vračar dobio ime

Postoje razna predanja o poreklu imena opštine Vračar, a neke se i dan-danas prepričavaju. Po nekima, Vračar je dobio ime od reči vrač, što znači lekar. Ukoliko se osvrnemo na činjenice, pod ovim imenom, Vračar se prvi put pominje u turskom planu za osvajanje Beograda 1492. godine izrađenog na zahtev smederevskog sandžak-bega Sulejman-paše. Godine 1560. Turci spominju Vračar kao hrišćansku mahalu u okviru beogradske varoši sa 17 kuća.

Po nekom drugom predanju, Vračar je dobio ime po jednom čuvenom junaku koji je živeo u tom kraju, u jednoj kolibi. Ima i predanja, po kojima je Vračar dobio ime po velikim vrapčijim poljima koja su se prostirala na ovom prostoru.

Stariji sugrađani i starosedeoci veruju da su Turci nazvali ovaj deo grada Vračar, jer su smatrali da je u njemu živelo mnogo gatara, koje su vračale duž Carigradskog druma, koji se prostirao sve do prostora sadašnjeg Zoološkog vrta.

Foto: Pavle Kaplanec - Spomenik Karađorđu

Vračar kroz vekove

Jedan od važnijih momenata koji je obeležio istoriju Vračara je spaljivanje mošti Svetog Save, čime su Turci želeli da kazne banatsku bunu srpskog naroda 27. aprila 1594. godine. Od tada je Vračar postao mesto srpske duhovnosti. Na mestu za koje neki istoričari smatraju da je mesto gde je rasut pepeo Svetog Save, pet vekova kasnije podignut je velelepan pravoslavni hram, koji je od tada simbol srpskog pravoslavlja i obeležje, ne samo Vračara i Beograda, nego cele Srbije.

Početkom 19. veka, Vračar je imao sasvim druge granice nego danas. Zauzimao je otprilike tri puta veću površinu. Prema naređenju kneza Miloša, u želji da raskrsti sa orijentalnom kulturom, projektovan je i napravljen novi centar grada sa karakteristikama zapadne arhitekture. Tako je tadašnji Vračar izgrađen sa širokim ulicama i bulevarima, parkovima i spomenicima. Najvažnije srpske javne zgrade i državne institucije u Beogradu nalazile su se u tom delu grada.

Do usitnjavanja i stvaranja konfuzije za današnje Beograđane, dolazi 1880. godine, kada je Vračar grubo podeljen na Istočni i Zapadni Vračar, a razdvajao ih je današnji Bulevar Oslobođenja, u to vreme poznat kao Šumadijski put. Od 1955. godine, opština je zvanično podeljena na dve. Zapadni Vračar je postao opština Savski Venac, a Istočni Vračar je postao ono što mi danas poznajemo kao Vračar.

Foto: Pavle Kaplanec - Spomenik trećepozivcima u Karađorđevom parku

Znamenitosti Vračara

U neposrednoj blizini Hrama, nalazi se zgrada Narodne biblioteke Srbije. Stara biblioteka, koja se nalazila na  , uništena je 6. aprila 1941. godine, za vreme nemačkog bombardovanja i u njoj su izgoreli neki od najvažnijh pisanih izvora srpske kulture i istorije. Kamen temeljac svečano je postavljen 1966. godine, a svečano otvaranje je počelo 1973. Godine. Danas ova biblioteka broji oko 4 miliona jedinica bibliotečkog materijala. I danas se na Vračaru nalaze neke od najvažnijih srpskih javnih ustanova kao što su: Zavod za zaštitu spomenika kulture, Muzej Nikole Tesle, Prirodnjački muzej, četiri pozorišta – pozorištance za decu Puž, Beogradsko dramsko pozorište i još dva amaterska, Dadov i Teatar levo, kao i najstarija izdavačka kuća u Srbiji i Srpska književna zadruga.

Ukoliko krenete ka Hramu Svetog Save, prva stvar koju ćete primetiti je velika skulptura vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa. Skulptura je simbolično okrenuta prema Karađorđevom parku, mestu odakle je krenuo u oslobađanje Beograda. Pri dnu parka se nalazi nadgrobni spomenik palim ustanicima koji je podigao Aleksandar Karađorđević 1848. godine. Takođe, u parku se nalazi i spomenik Lamartinu, francuskom pesniku, trećepozivcima poginulim u odbrani Beograda 1915. godine i spomen-ploča žrtvama nemačkog bombardovanja na Cveti 1941. godine.

Od obrazovnih ustanova, na Vračaru se nalaze Treća i Četrnaesta beogradska gimnazija, tehnička škola, Centar za likovno obrazovanje, jedna osnovna i tri srednje škole za muzičko obrazovanje, šest osnovnih škola i Specijalna osnovna škola. Jedina visokoobrazovna institucija sa sedištem na Vračaru je Stomatološki fakultet.

Što se tiče rekreacije, Sportski centar Vračar ima veoma bogatu ponudu. Na Vračaru se nalazi i stadion FK Obilić i Vračarski šahovski klub. Spomen česma podignuta u znak sećanja na stanovnike Čubure koji su nastradali u savezničkom bombardovanju 1944. godine, nalazi se u neposrednoj blizini ovog objekta. Takođe, upravo zbog ovog događaja formirano je i Centralno groblje, na granici Vračara i Voždovca, pošto na postojećem nije bilo mesta za sve nastradale.

Posebnu atrakciju predstavlja i čuvena Pijaca Kalenić, jedna od najstarijih i najživopisnijih beogradskih pijaca, koja je nedavno renovirana. Ukoliko se umorite od kupovine i cenkanja, predah možete napraviti u Čuburskom parku ili u nekoj od brojnih kafana i kafića koje su bile, i jesu, kultno sastajalište beogradskih boema, umetnika i novinara.

Foto: Pavle Kaplanec - Zgrada Narodne biblioteke Srbije

Vračar danas

Danas je opština Vračar dom 58.000 stanovnika na samo 3 kvadratna kilometra, što je čini najgušće naseljenom beogradskom opštinom. Granice Vračara su Voždovac na jugu, Zvezdara na istoku, Palilula na severoistoku, Stari Grad na severu i Savski Venac na zapadu. Dve najudaljenije tačke na Vračaru su Beograđanka i Srednja arhitektonska škola Vojislav Ilić.

Nekada mahala na obroncima grada u koju se odlazilo na lov na patke na mestu današnje Slavije, danas predstavlja zanimljivu arhitektonsku celinu koja je mešavina predratnih vila imućnijih sugrađana i savremenih tvorevina, upakovanih u dugim i senovitim uličicama u ovom elitnom delu grada.