Smeštena na nekadašnjem Zapadnom Vračaru, u Birčaninovoj 11, Ambasada Italije u Beogradu, predstavlja simbol prijateljskih, ekonomskih i kulturnih veza između Srbije i Italije. Ove veze uspostavljene su još u dalekom srednjem veku, a svoj posebni procvat doživljavaju posle oslobođenja Srbije od Turaka i ujedinjenja italijanskih državica u jedinstvenu državu u drugoj polovini XIX veka. Važnu ulogu u dodatnom ojačavanju ovih veza odigrala je crnogorska princeza i italijanska kraljica Jelena Savojska, na čiju je inicijativu današnje zdanje ambasade i podigunuto. 

Dve države Jelena spaja

Nisu sve Jelene u istoriji bile kobne po države kao Jelena Trojanska. Italijanska ambasada izgrađena je na inicijativu kraljice Jelene sa ciljem da služi kao most između dve kulture. Kraljica Jelena Savojska bila je ćerka crnogorskog kralja Nikole I i supruga italijanskog kralja Viktora Emanuela III. Lično je odabrala darovitog arhitektu Florestana Di Fausta, odredila lokaciju i osnovne forme građevine. Zgrada ambasade je građena od 1924. do 1926. godine i od svoje izgradnje do današnjeg dana, ona je zadržala istu funkciju. 

Savez mudre kraljice i darovitog projektanta doneo je značajno arhitektonsko ostvarenje koje pleni bogatom unutrašnjom dekoracijom i vrednom zbirkom umetničkih predmeta. U njoj se nalazi više reprezentativnih dela slikarstva, vitraža, skulptura i dragocenih primeraka nameštaja. Dragocena je i verska komponenta ove građevine s obzirom na to da se u jednom delu nalazi  kapela.

Arhitektura ambasade Kraljevine Italije

Građenje italijanske ambasade sprovedeno je u više faza. Di Faustove radove je nadgledao njegov srpski saradnik, inženjer Nikola Praporčetović, član Udruženja Jugoslovenskih inženjera i arhitekata, koji je i na projektu pročelja zdanja sitnim slovima potpisan ispod nadređenog italijanskog kolege. 1932. godine, dozidan je novi objekat “Palacina” namenjen konzularnim poslovima. Njegov projektant bio je Ivan Belić, ovlašćeni beogradski arhitekta.

Glavna zgrada izgrađena je na nepravilnoj, neravnoj pravougaonoj parceli nagnutoj prema savskom delu grada. Sastoji se od suterena, prizemlja i dva sprata, što čini oko 1500 kvadratnih metara prostora. Noseći, pregradni i fasadni zidovi izgrađeni su od opeke i obloženi veštačkim kamenom, a površine oko prozora dodatno su obložene crvenim pločicama. Nad glavnim ulazom izvedena je tavanica od armiranog betona, od kojeg je napravljen i glavni venac na fasadi.

Prizemlje ima svečanu namenu, sa ulazima na bočnim stranama. Na desnoj strani je ulaz za osoblje, a na levoj za najviše funkcionere i posetioce. U centralni, reprezentativni deo prizemlja, ulazi se dvostrukim stepeništem. Iz središnjeg hodnika se ulazi u mali salon i trpezariju okrenutu ka ulici, koja je danas glavni salon ukrašen portretom kraljice Jelene. U pravcu ka dvorištu iz hodnika ulazi se u raskošnu balsku dvoranu, podeljenu sa dva masivna stuba. Pored dvorane su dva manja salona u kojima se nalazi nameštaj izrađen krajem XIX veka, a na dvema staklenim policama koje odvajaju glavni salon od centralne galerije izloženi su skupoceni predmeti i figure od porcelana. Svi lusteri su napravljeni od Murano stakla, a sve tavanice su dekorisane.  

Na spratu se nalazi centralna galerija, nekoliko gostinjskih soba, i udobni salon sa kaminom. Na drugom spratu, koji je namenjen administraciji ambasade, nalaze se dva niza kancelarija, odvojena dugačkim  hodnikom, sa radnim kabinetom ambasadora na kraju.

Dvorišna strana zgrade je mnogo jednostavnija, bez pločica i fasadne dekoracije, sa izlazom koji direktno vodi u prelepu baštu uređenu cvetnim alejama, drvoredima i malim bazenima.

Reprezentativni primer italijanske umetnosti

Zgrada Italijanske ambasade je jedno od najznačajnijih dela stranih arhitekata u Beogradu nastalih između dva svetska rata. Iako je bila oštećena u bombardovanjima Beograda 1941. i 1999. godine, zgrada Italijanske ambasade odoleva zubu vremena. Zahvaljujući ambasadoru Antoniju Zanardiju Landiju i njegovoj supruzi Sabini, popravljena je i rekonstruisana fasada, obnovljena su kupatila i unutrašnji zidovi prostorija. Italijanska ambasada, kao jedan od reprezentativnih primera italijanske umetnosti redovno se dopunjava vrednim umetničkim predmetima. Od svog nastanka do današnjeg dana, ona je bila i ostala značajno mesto okupljanja diplomatske i kulturne elite Srbije i Italije.