Mala žućkasta zgrada na obodu grada okružena zelenilom nije ništa drugo nego Železnička stanica "Topčider". Za svojih 130 i nešto godina postojanja, kao druga stanica na pruzi Beograd - Niš, kroz svoje perone dočekivala je i ispraćala vozove koji su vozili raznorazne putnike - od đaka, radnika i nadničara, preko beogradske gospode izletnika do voljenih i nevoljenih srpskih vladara. Jedno vreme je bila i muzej, a iz zaslužene penzije privremeno je vraćena 2018. godine sa gašenjem glavne beogradske železničke stanice - stanice "Beograd". 

Na izlet u Topčider

Istorija ove stanice počinje juna 1881. godine kada je kralj Milan svečano oglasio početak prve srpske pruge koja će spajati tadašnji najseverniji i najjužniji srpski grad - Beograd i Niš. Ovo je bio i početak stvaranja Beogradskog železničkog čvora, koji je u početku imao samo stanice na pruzi prema Nišu - Beograd, Topčider, Rakovicu i Resnik. 

Lokacije stanice nije slučajno izabrana. Topčider je u to vreme bio izletište van Beograda, prošarano vikendicama i čuvenim vinogradima, u koje su se Beograđani slivali vikendom i preko leta, a posebno za Petrovdan i Prvi maj. Ipak, najvažniji deo slagalice bio je dvorski kompleks koji je izgradio još knez Miloš. 

Treba napomenuti da današnja zgrada Železničke stanice "Topčider" nije ona originalna. Naime, prvobitna stanica izgrađena je 1884. godine i bila je jednostavna jednospratna zgrada sa dva krila, kosim krovom i ne preterano arhitektonski upečatljiva. Njena svrha bila je jednostavna - smeštaj putnika i železničara. 

Foto: "Prilozi za istoriju Beogradskog železničkog čvora", Anatol Gruđinski - Red vožnje krajem 19. veka

Prvi voz koji je protutnjao kroz stanicu "Topčider" bio je voz sa kraljevskom porodicom Obrenović, 7. maja 1884. godine na dan svečanog otvaranja pruge Beograd - Niš. Zatim su usledili vozovi za jug, dva dnevno, i čuveni "Orijent ekspres". Pored toga, uvedeni su i takozvani "šetački vozovi" koji su četiri  puta dnevno saobraćali između Topčidera i Beograda, prevozeći izletnike, đake i radnike. 

Ovo je bio početak približavanja periferije gradu, jer je za putovanje između dve stanice bilo potrebno samo 13 minuta. Ako ste, pak, putovali "Orijent ekspresom", bilo vam je potrebno samo 9 minuta. Podatak vredan divljenja i u današnja vremena brzih pruga. 

Ipak, uvođenje tramvaja od Terazija do Topčidera, 1894. godine, donekle je umanjilo značaj stanice "Topčider" za potrebe lokalnih putnika.

Dvorska stanica

Prvo proširenje stanica dobija 1914. godine kada je dodat još jedan kolosek. Po početku Prvog svetskog rata, ova stanica odigrala je značajnu ulogu priliom povlačenja izbeglica iz Beograda. U toku noći prvog bombardovanja, 28. na 29. jul 1914. godine na nju su pristigla tri voza sa Beograđanima, koji su pod kišom austorugarskih dum-dum metaka kojima su zasipane kompozicije, uspešno uspeli da stignu na sigurno - u Topčider. 

Od tog trenutka ova stanica postaje privremena glavna beogradska stanica, jer je stanica u Savamali bila pod svakodnevnim napadima. Ipak, oktobra 1915. godine, stanica je pogođena i pretrpela je značajna oštećenja. 

Početak izgradnje dvorskog kompleksa na Dedinju, uticao je na to da stanica dobije novu funkciju i postane zvanična Dvorska stanica. Prilikom rekonstrukcije prvobitne zgrade, 1931. godine dodata je još jedna, manja zgrada koja je služila kao dvorska čekaonica za članove kraljevske porodice i njihove goste. Takođe, 1934. godine puštena je u rad lokalna pruga Beograd - Resnik, paralelna sa prugom Beograd - Niš, koja je imala za cilj da još bolje poveže prigradska naselja sa gradom. Tom prilikom je pored novih stanica "Rakovica" i "Košutnjak", izgrađena i posebna garaža za dvorsku železničku kompoziciju koja je posebnim kolosekom bila povezana sa stanicom "Topčider". 

Pored prijema članova kraljevske porodice i gostiju, ova stanica je u dve prilike bila kobna po Krađorđeviće. Sa nje su na svoje poslednje putovanje otišli kralj Aleksandar, 1934. godine i knez Pavle sa porodicom u izgnanstvo, 1941. godine. 

Foto: Wikimedia commons / Herbert Ortner - Plavi voz 2016. godine na stanici "Topčider"

Vreme putovanja Plavim vozom

Stanica "Topčider" je i tokom Drugog svetskog rata u dve prilike bila žrtva razornog bombardovanja, te je posle rata odlučeno da se ne obnavlja, već da ulogu stanične zgrade preuzme manja zgrada dvorske čekaonice. 

Iako u dvoru više nije bilo kraljeva, novi stanovnik, Josip Broz Tito, koristio je ovu stanicu kao početnu stanicu svojih putovanja čuvenim Plavim vozom. Specijalni voz, kako je glasio zvanični naziv Titovog voza, bio je smešten i održavan u bivšoj kraljevskoj dvorskoj graži. Tito je na ovoj stanici dočekao Džimija Kartera, Moamera Gadafija, kao i mnoge druge značajne goste koji su odsedali u dvorskom kompleksu tokom njegove vladavine.

Vremenom je stanica preuzela ulogu ranžirne stanice za jug, iako se preko nje obavljao i putnički saobraćaj. Posle Titove smrti, zgrada dvorske čekaonice pretvorena je u muzej. 

Foto: Milena Arsenić

Novi život

Razvoj Beogradskog železničkog čvora, razvoj Beograda i poboljšavanje gradskog prevoza, te godine tranzicije i hronični nedostatak sredstava, uslovile su da tokom poslednjih decenija stanica "Topčider" izgubi svoj nekadašnji sjaj. 

Novi život stanica je započela 2018. godine kada je na nju preusmeren deo saobraćaja sa stanice "Beograd" koja je ugašena. Pošto ni stanica "Prokop" (Centar), a ni stanica "Zemun", nisu bile u mogućnosti da prihvate kompozicije auto-vozova, za početnu stanicu čuvenog voza Beograd - Bar, izabran je "Topčider".

Pored ovog voza, iz "Topčidera" su polazili još i vozovi za Solun, Sofiju i turistički voz "Romantika" za Sremske Karlovce. 

A onda je uz zvižduk voza u rano jutro 1. oktobra 2021. sa stanice "Topčider" otišao zadnji voz. Predviđeno je da se šine izvade kako bi ustupile mesto novom bulevaru, a zgrada konzervira i ponovo pretvori u muzej.