Smeštena na samoj ivici Gradskog parka, čini se kao da je Zemunska gimnazija jedan mali centar oko koga se čitava opština razvijala, a zgrade nicale. Ne, ovo zdanje nije najstarije u Zemunu, niti su ga urbanisti „bocnuli“ šestarom i uzeli kao središte svojih planova.

Nešto drugo je u pitanju. Tradicija, poštovanje, briga o đacima i njihovom znanju, od ove škole načinile su jezgro kome sve gravitira. To je zdanje koje svi Zemunci vole i kome se bivši učenici, jednako kao i profesori, uvek rado i s ponosom vraćaju.

Od njenog osnivanja, pa sve do danas, mnogo je mudrih glava sedelo u klupama Zemunske gimnazije. Od Save Šumanovića i Davida Albaharija, do Nade Dimić i Gorana Paskaljevića, mnoštvo poznatih imena je prošlo hodnicima ove škole i utabalo put za nove generacije.

Realka uz obalu reke

Sredinom 19. veka Zemun, koji je u to vreme bio pod austrougarskom vlašću, svojim domom zvale su brojne zanatlije i trgovci. Grad je napredovao, deca su stasavala, a jedino što im je nedostajalo bila je škola koja bi im pružila kvalitetno obrazovanje.

Problem je valjalo rešiti te je, ukazom biskupa Juraja Štrosmajera, 23. septembra 1858.godine otvorena dvorazredna Niža realna škola u Zemunu. U ovoj novoformiranoj obrazovnoj ustanovi nastava se odvijala na nemačkom jeziku.

Na samom početku, Zemunska gimnazija bila je smeštena u zgradi podignutoj 1786. godine i to tik uz rimokatoličku crkvu – na mestu gde se danas nalazi zgrada policije.

Prva generacija učenika svečano je upisana 15. oktobra iste godine, a klasu je činio 21 đak prvak.

Već 1868. tadašnje vlasti zaključuju da bi valjalo dodati i treći razred. Ova odluka zapravo je značila početak procvata Zemunske gimnazije.

Ubrzo, tačnije 1879. godine, na obodu Gradskog parka završena je izgradnja posebne zgrade namenjene za potrebe Zemunske gimnazije. Radove je izveo Nikola Kolar, a sam objekat koji i danas služi istoj svrsi, projektovan je u renesansnom stilu.

Zemunska gimnazija bila je spremna za novi vek.

Kad Mala postane Velika

Razvoj Zemunske gimnazije krajem 19. veka dogodio se nakon što je iz Male transformisana u Veliku realku odnosno osmoletku koju je krasilo sedam učionica i 11 kabineta.

Na samom prelazu vekova, tačnije školske 1900 -1901. godine, posle završenog osmog razreda maturirao je prvi učenik. Zapravo, iako to možda malo iznenađujuće zvuči, bio je to jedini učenik koji je te godine položio maturski ispit zrelosti.

Ipak, Zemun je nastavljao da raste pa se, usled priliva brojnih novih đaka, 1912. pristupilo proširivanju Zemunske gimnazije. Radovi su završeni tek nakon Velikog rata, 1916. godine, kada je zgrada škole dobila današnji izgled i ukupnu površinu od, bezmalo, 10.000 kvadratnih metara.

I u Prvom svetskom ratu Zemunska gimnazija imala je svoju ulogu – u njoj su bili smešteni austrougarski vojnici, budući da kasarna koja se nalazila u neposrednoj blizini nije imala dovoljne kapacitete.

Po okončanju rata, 1918. Velika zemunska škola prelazi u srpski obrazovni sistem. Ipak, sve do 1925. u njoj se nastava održavala na nemačkom jeziku.

Ova ’25.  godina donela je značajne promene budući da je Zemunska gimnazija upravo tada otvorila svoja vrata i za devojke. Narednih 33 godina sastojala se od muške i ženske gimnazije koje su, naravno, bile odvojene. Muška se nalazila na ćošku Gospodske i Velikog trga, gde je prvobitno i počela sa radom, dok je ženska bila ušuškana u Gradskom parku.

Nakon Drugog svetskog rata i pripajanja Zemuna beogradskoj opštini, 1949. godine sprovedena je reforma školstva pa je Zemunska gimnazija uzeta za eksperimentalnu školu u kojoj je održavano usmereno obrazovanje. Međutim, 1958. godine, kako starije generacije još pamte, osnovna škola postaje osmogodišnja, a srednje škole se transformišu u četvorogodišnje, pa Zemunska gimnazija dobija dva smera, društveno-jezički i prirodno-matematički, kako je ostalo sve do danas.

Kulturno srce Zemuna 

Priča o Zemunskoj gimnaziji ne bi bila potpuna ako se ne spomene da je upravo tu bio otvoren prvi bioskop u Zemunu 1926. godine, a potom i „Aeroklub“ 1934 godine.

Nezvaničnu krunu „Kraljice zemunske kulture“ gimnazija je ponela 1911. godine kada je osnovana „Đačka čitaonica“ sa preko 35.000 naslova. Zato ne čudi da su u ovoj školi bili smešteni i sportsko društvo „Vitez“, „Sokol“, Ferijalni savez i KUD „Branko Radičević“.

Danas Zemunska gimnazija nalazi se pod zaštitom države i predstavlja istorijski spomenik. Iz velikog poštovanja prema ovoj školi vremenom je nastala tradicija da brojne uticajne porodice i učenici postanu donatori i sponzori gimnazije. Ova ljubav koju bivši đaci i profesori osećaju prema svojoj Zemunskoj gimnaziji otelotvorena je 1993. godine kada je formirano udruženje građana „Fond bivših učenika i profesora Zemunske gimnazije“. Ovo udruženje nagrađuje uspešne đake, organizuje godišnje susrete generacija, a najboljem učeniku svake godine dodeljuje zlatnik.