Da li ste se kao mali plašili priča o beskrajnim tunelima ispod zemlje u kojima žive veštice, patuljci, trolovi i zmajevi? I poneki džin, tamo u dubini.

Da li ste znali da takvi dugački tuneli postoje ispod Zemuna? Naravno, bez mitskih bića ali su zato prepuni istorije.

Tuneli za priteći i uteći 

Ispod Gardoša, Kalvarije i Ćukovca nalaze se brojni dugački tuneli koji presecaju podzemlje Zemuna. Oni spajaju udaljene delove grada ali i Bežanijsku kosu, kao i obalu Dunava.

Šuška se i da su ovi lagumi povezani sa beogradskim tunelima, pa čak i sa Rimskim bunarom na Kalemegdanu.

Istorija kaže da su zemunski podzemni prolazi izgrađeni uglavnom u 17. i 18. veku i to za potrebe austrougarske vojske. U njima je vojska čuvala municiju, hranu i piće. Unutra je uvek hladno tako da se namirnice nisu kvarile. Zbog toga su lagumi bili upotrebljeni i kao magacinski prostor.

Pored toga, ukoliko bi bilo neophodno uteći ili iznenaditi neprijatelja, lagumi su  mogli da prime i veliki broj vojnika. Ako je trebalo napasti, armija je mogla brzo i efikasno da se kreće i da stigne i do najudaljenijih delova Zemuna, pa i do samog Dunava, i iznenaditi protivnika.

Foto: Wikipedia / PajaBG - Gazite pažljivo

Kalvarija – bure baruta

Na Kalvariji, ispod stepeništa koje vodi ka Gornjem gradu, nalazi se ulaz u razgranati sistem podzemnih prolaza. Ubrzo nakon ulaza, oni počinju da se račvaju i vode duboko u zemlju. Hodnici su ozidani i često menjaju pravac. Unutra je suvo i hladno – dovoljno da se čovek naježi. A možda je to, pomalo, i od straha.

U ovim cik-cak lagumima nekada su se čuvali barut i eksploziv. Zbog čega su važne ove oštre krivine? Ukoliko bi došlo do eksplozije, ovaj građevinarski trik značajno bi ublažio udar smanjujući jačinu vazdušnog talasa. 

Kroz lagume do slobode

Postoji mnoštvo legendi, ali i istinitih priča, vezanih za ove tunele. Jedna od njih je o begu Živojina Vukojčića koji je, želeći slobodu, postao ubica.

Bila je noć, pred kraj drugog svetskog rata. Partizanski komandir, koji je došao da uhapsi Vučkovića zbog, danas nepoznatog, prekršaja, ležao je mrtav na podu Živojinove dnevne sobe u njegovoj vili na periferiji Zemuna. U prostoriji, sem nastradalog, nije bilo nikoga. Vojnici koji su pristigli kao pomoć komandiru prvo su stali kao ukopani, ne mogavši da shvate šta se dogodilo. Bilo je jasno da je ubica pobegao – ali kuda? Počeli su da pretražuju kuću.

“Gore, gore!” Letele su naredbe.

“Nema nikog!”

“Nemoguće! Sve pretražite!” Glasovi su odzvanjali po kući.

“Vas dvojica u podrum!”

I on je bio prazan.

“Kao da je u zemlju propao”, rekao je mladi vojnik osvućući se po prostoriji ispod temelja.

“Čekaj, šta je ovo?” Stariji i iskusniji kolega ugledao je malena vrata skrivena u zidu.

“Drugovi, drugovi, ovamo”, viknuo je. Otvorio je vratanca i ugledao mračan hodnik. Zapahnula ga je hladnoća. Bilo je jasno da je Živojin Vukojčić nestao u lagumima.

Legenda kaže da je tunelima pobegao sve do obale Dunava gde se ukrcao na brod i otišao u inostranstvo. 

Foto: Wikipedia / Intermedichbo - Dr Milorad Dimić, Serbia

Ćukovac – bušan ko’ švajcarski sir

Ovo brdašce, koje se nalazi prekoputa Gardoša, doslovno je izrezbareno lagumima. Jedan od ulaza u njih nalazi se kod Muhara, u prizemlju jedne od kuća. U dnu ovog dela zdanja skrivena su metalna vrata. A kada se otvore – mrak. Tmina ograničena četiri metra širokim i dva i po visokom opekom prostire se stotinak metara, gde se završava zidom. Pretpostavlja se da je ovo tek pregradni zid i da se, iza njega, tunel širi u čitavu podzemnu mrežu tunela.

Ispod zgrade u kojoj se nekada nalazila najstarija zemunska kafana – Beli medved, takođe se nalazi lagum, obložen ciglom, a koji vodi u srce Ćukovca. Jedan njegov deo, vlasnici kafane koristili su kao ledaru. Sa Dunava bi donosili ledene table i polagali ih u ovu prostoriju. Zatim bi ih prekrivali zemljom i  slamom kako bi što duže ostale hladne i kako bi se sprečilo njihovo topljenje. Led bi tu stajao sve do leta i hladio hranu i vino. Zbog toga je, u ovoj poznatoj kafani, uvek moglo da se popije hladno vino i ledena voda.

Lagumice – domovi pod zemljom

Pored laguma – dugačkih tunela u zemlji, postoje i lagumice. Njih nikako ne treba mešati. Naime, lagumice predstavljaju neku vrstu stambene pećine (zemunice) ukopane u brdu još pre mnogo vekova. Sastojale su se od jedne, dve, tri ili četiri prostorije. Zemunska zemlja, naročito ona koja čini Gardoš, ćukovačko brdo i Kalvariju, žuta je i meka, tako da nije bilo teško načiniti ovakvu vrstu životnog skrovišta. Kasnije su ljudi ispred lagumica gradili kuće, a ove zemunice koristili za skladištenje robe, sakrivanje ljudi, namirnica...

U njih su se, u opasnim vremenima, sklanjali ljudi i vojska ali se tu sakrivala i roba od poreznika. Nekad bi se kuće gradile malo dalje od lagumica koje bi, onda, postajale štale, staje ili dom za neku drugu vrstu životinja.

Zemunski lagumi, kao i beogradski, su veoma opasni ukoliko se u njih ulazi bez opreme i odgovarajućeg znanja. Po kraju se priča da zmaj koji živi u ovim tunelima, ne voli nezvane goste i zato je bolje ne buditi ga i ne izlaziti mu na megdan.