Srpska arhitektura dvadesetog veka broji mnoge arhitekte stanog porekla koji su svojim radom oblikovali današnji Beograd. Jedan od njih bio je inženjer Stevan Tobolar, čiji je prvi veliki građevinski poduhvat bilo neobična zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodskog društva, smeštena na uglu današnjih ulica Kapetan Mišine i Gospodar Jevremove.

Ko je bio Stevan Tobolar?

Danas o inženjeru Stevanu Tobolaru postoji tek poneki zapis, iako su njegova dela zgrade pored kojih svakodnevno prolazimo. Rođeni Beograđanin, ali poreklom Čeh, rođen je 12. juna 1888. godine u mnogočlanoj porodici Franje i Barbare Tobolar, kgji su se u srpsku prestonicu doselili iz Praga. Iz novina tog vremena saznajemo da je 1908. Godine polagao ispit zrelosti, odnosno veliku mature u Beogradskoj realki, a potom je školovanje nastavio na Arhitektonskom odseku Više tehničke škole u Beogradu. Na ovom fakultetu je i diplomirao 1912. godine. Tokom Prvog svetskog rata kao inženjerski potporučnik bio je na službi u štabu Drinske divizije. Posle rata otvara sopstveno građevinsko preduzeće koje se bavilo projektovanjem i izgradnjom privatnih i poslovnih objekata.

U međuratnom periodu, projektovao je više objekata među koje se ubrajaju: Zgrada Građanske štedionice na uglu Svetozara Markovića i Kralja Milana, stambenu zgradu u kojoj se nalazi restoran "Manjež", Vila "Jula" u Petrogradskoj ulici, te stambene zgrade u Trnskoj ulici 12, Sinđelićevoj 6, uglu Starine Novaka i Kraljice Marije, i druge.

Njegov građevinski opus prekinuo je Drugi svetski rat. Već na samom početku rata je mobilisan, da bi uskoro bio zarobljen I deportovan. Zbog lošeg zdravstvenog stanja uzrokovanog nehumanim uslovima u zarobljeništvu, umire 1943. godine

Prvo delo koje se povezuje sa Stevanom Tobolarom je zgrada Prvog dunavskog parobrodarskog društva – zastupništva za Kraljevinu SHS, izgrađena na uglu ulica Kapetan Mišine i Gospodar Jevremove.

Foto: "Ilustrovani list", 1926. - Tek sagrađena zgrada Prvog dunavskog parobrodarskog društva 

Zgrada Prvog dunavskog parobrodarskog društva

Finansijer ovog projekta, Prvo dunavsko parobrodsko društvo osnovano je 1829. godine u Beču. U narednim decenijama, polako je osvajalo talase Dunava, te ih pred sam Veliki rat zatičemo kao monopolistu plovidbe Dunavom. Iako su tokom rata pretrpeli velike finansijske gubitke zbog stavljanja resursa na raspolaganje gubitničkoj strane, Austro-Ugarskoj, u poratnom period se polako vraćaju na pređašnje stanje. Zgrada predstavništva u Beogradu bila je simbol ponovno procvata Društva dvadesetih godina XX veka, kao i velikog značaja koji je beogradsko pristanište imalo za normalno odvijanje putničkog i robnog transporta Savom i Dunavom.

Kao zvanični projektant zgrade predstavništva navodi se ugledni bečki arhitetka Aleksandar Pop. Idejni projekat zgrade izrađen je 1923. godine, a potom je dalja razrada poverena Stevanu Tobolaru. Sama izgradnja trajala je od 1924. do 1926. godine.

Ova trospratna zgrada, bila je zamišljena kao poslovno-stambena zgrada, sa centralnim delom smeštenim na samom uglu ulica i dva krila sa posebnim ulazima, smeštenim duž ulica Gospodar Jovanove i Kapetan Mišine. Za kancelarije predstavništva bilo je namenjeno prizemlje, dok su visoko prizemlje, tri sprata i tavan bili namenjeni za stanovanje činovnika i podeljeni u šesnaest stanova. Stanovi su bili salonskog tipa, u stilu  tzv. "beogradskog stana" u čijoj se osnovi nalazio veliki antre (ulazni deo), iz koga se naspram ulaznih vrata ulazilo u trpezariju. Kuhinja, kupatilo i ostale pomoćne prostorije nalazile su se s jedne strane, dok su se salon i spavaće sobe nalazile s druge strane ovog ulaznog dela.

Inženjer Tobolar bio je zadužen kako za organizaciju unutrašnjeg prostora, tako i za konačni izgled fasade. Kao osnovna inspiracia ističe se art deko stil, sa elementima kasne bečke secesije i češkog kubizma. Dva krila zgrade formirana su tako da podsećaju na dimnjake parobroda, na šta jasno asocira i ulaz u zgradu koji podeća na kabinu broda. Nešto jasniji pokazatelj svrhe zgrade je natpis iznad ulaza "Prvo dunavsko parobrodsko društvo",  sa sidrom koje je bilo simbol društva, te godinom izgradnje – "1925".

Svi životi "Parobroda"

Tokom godina zgrada je menjala svoju namenu i stanare. Jedan od poznatijih stanara pre Drugog svetskog rata, u stanu na drugom spratu, bio je srpski diplomata i kolekcionar Pavle Beljanski. Tokom rata, zgrada je bila sedište nemačkog Crvenog krsta, da bi ih zamenila Komanda Sovjetske crnomorske flote.

Do početka XXI veka, u ovoj zgradi bili su smešteni Švajcarska ambasada, Dečiji dispanzer, obdanište, kao i Centar za kulturu Narodnog univerziteta Stari grad.

Konačnu namenu zgrada dobija 2010. godine kada Opština Stari grad obnavlja svoj kulturni centar, ovaj put pod nazivom Ustanova kulture "Parobrod". Danas se u nekadašnjim prostorijama Prvog dunavskog parobrodskog društva nalaze bioskopska sala "Dragan Nikolić", klavir hol "Arsena Dedića", te džez klub u podrumu.