Na leto davne 1884. godine, osnovana je Privilegovana narodna banka Kraljevine Srbije, odnosno danas poznatija kao Narodna banka Srbije. Svrha i funkcija Narodne banke jeste da sprovodi monetarnu politiku države i da vodi politiku kursa državne valute, u našem slučaju dinara. Takođe, još jedan od važnijih poslova koje obavlja jeste izadavanje štampanog i kovanog novca i kontroliše proizvodinju oba kako ne bi došlo do inflacije. 

Prostije rečeno, primarna i glavna misija Narodne banke Srbije jeste postizanje i održavanje cenovne stabilnosti i očuvanje finansijske stabilnosti u državi.

U nastavku teksta ćemo se kratko pozabaviti prošlošću Narodne banke Srbije i arhitekturom zgrada u kojima posluje danas.

Narodna banka Srbije kroz istoriju

Nakon oslobođenja od Osmanskog carstva, bilo je potrebno uvesti osnovne institucije u državi kako bi funkcionisala iole normalno. Između ostalih državnih ustanova, jedna od najneophodnijih je bila banka. Potreba za bankom se javlja radi boljeg upravljanja resursima kojima država raspolaže, čime bi se ostvario generalni boljitak u životima državljana Srbije. 

2. jula, 1884. godine se zvanično formira, tada Privilegovana narodna banka Kraljevine Srbije. Princip i model po kome je banka radila je pravljen po uzoru na Belgijsku narodnu banku, koja je važila u to vreme za obrazac jedne savremene bankarske institucije. U okviru same banke su formirani razni odbori radi olkašanog rada banke, viceguverner i guverner. 

Prvi guverner Narodne banke Srbije je bio Aleksa Spasić, koji je do tog momenta bio ministar bez portfelja. Funkcija guvernera jeste da vodi politiku banke i da vodi njeno poslovanje. Ukoliko guverner nije u mogućnosti da vrši svoju dužnost iz bilo kog razloga, njegov posao za vreme odsustva guvernera mogu preuzeti zamenik guvernera i viceguverner. Takođe, guverner može i da ovlasti bilo kog zaposlenog da vrši njegovu dužnost umesto njega, ne samo zamenika i viceguvernera. Jedan od najistaknutijih guvernera NBS-a je Đorđe Vajfert, srpski industrijalac i dobrotvor, danas poznat po tome što se njegov lik nalazi na novčanici od 1000 dinara.

Kako su godine tekle od osnivanja banke, država i njeno uređenje se menjalo, te se menjala i banka u skladu sa tim okolnostima. Banka menja ime u Privilegovana narodna banka Srba, Hrvata i Slovenaca nakon ujedinjenja Kraljevine SHS posle Prvog svetskog rata i time počinje da posluje na celoj teritoriji novonastale države. Zbog rasta obima posla banke, morao je da se promeni i način rada i njena glavna svrha. Pre ujedinjenja država, banka je bila samo kreditna ustanova, dok je u Kraljevini SHS prevashodno vodila monetarnu politiku. Šta to znači? Banka je vodila računa o količini potrošenog i unetog novca u državi, količinu štampanja i kovanja novčanica i novčića i generalnom očuvanju stabilnosti domaćeg novca i valute.

Narednih nekoliko decenija se ne menjaju ključne stvari u vezi banke, osim njenog imena. 1929. godine menja ime u Narodna banka Kraljevine Jugoslavije, da bi 1946. godine ime bilo promenjeno u Narodna banka Jugoslavije. Nakon raspada Jugoslavije 90-ih godina prošlog veka, Narodnoj banci Jugoslavije ostaje pravo poslovanja samo na teritorijama Crne Gore i Srbije. 2003. godine se ustanovljavaju i utvrđuju položaj, funkcije, ovlašćena i organizacija banke koja nastavlja svoj rad kao državni organ pod imenom Narodna banka Srbije. Ubrzo gubi poslovnu moć i u Crnoj Gori nakon njenog otcepljenja 2006. godine. 

Arhitektura zgrada Narodne banke Srbije 

Kada se banka formira krajem 19-og veka, za te prilike je koristila privremeni prostor, koji je jako brzo postao nedovoljan zbog obima rada banke, te je bilo potrebno naći permanentno rešenje. To rešenje je bila zgrada koja se i dan danas koristi, a nalazi se u Ulici kralja Petra, u neposrednoj blizini Knez Mihailove ulice, u samom centru Beograda. Danas je to sedište guvernera Narodne banke Srbije, dok se “nova” glavna zgrada nalazi isto u Beogradu, u Nemanjinoj ulici.

Stara zgrada

Prva zgrada NBS je izgrađena 1890. godine u Ulici kralja Petra u Beogradu. Glavni arhitekta i projektant zgrade je bio Konstantin Jovanović, sin jednog od prvih sprskih litografa i poznatog umetnika Anastasa Jovanovića. Završio je arhitektonski fakultet u Cirihu i prvi projekti su mu bili u Švajcarskoj, Italiji i Austriji. Prvi projekat u Srbiji mu je bila zgrada Narodne banke Srbije. Zgrada je građena u neorenesansnom stilu po nacrtima Konstantina, koji je i dizajnirao sam enterijer i raspored zgrade, dok su dekoracije pripale njegovom kolegi, Pašku Vučetiću. Unutrašnje dekoracije i enterijer zgrade pripadaju domenu primenjene umetnosti i rađene su više različitih umetničkih pravaca, ali najviše su pripadale duhu neorenesanse kao i sama zgrada, te su maltene činili jednu nerazdvojivu celinu. Dekoracije su sačinjavali i portreti i biste bivših guvernera banke koji su rađeni od strane Uroša Predića i Đorđa Jovanovića.

Enterijer i eksterijer zgrade krase prekrasni višebojni vitraži, ne samo na prozorima, već i na svetlarnicima holova. Sam eksterijer prizemlja oslikava monolitna rustična obrada koja je ukrašena pravilno raspoređenim lučnim svodovima prozora. Na ravnim zidnim površinama prvog sprata se nalaze prozori različitih profila i stilova koji su naizmenično raspoređeni kako bi razbili monotoniju i uveli razigranost elemenata na površini zgrade. Palatu Narodne banke Srbije umetnici i arhitekte takođe smeštaju u stil akademizma, odnosno akademskog realzima. 1925. godine je zgrada bila proširena za određen prostor koji je pratio i u eksterijeru i enterijeru stari deo zgrade. Ovaj manevar je bio izveden zbog povećanja obima posla koji se u to vreme odvijao. 

Nova zgrada

2006. godine je puštena u rad nova zgrada NBS-a, koja se nalazi u Nemanjinoj ulici, ispod Slavije u Beogradu. Za izgradnju novog poslovnog prostora Narodne banke je odlučeno još sedamdesetih godina prošlog veka, ali kamen temeljac je tek postavljen 91. godine. Eksterijer zgrade je završen 2001. godine, međutim, unutrašnjost objekta je bio prazan, te je još 5 godina rađeno na infrastrukturi zgrade. Nova zgrada zauzima površinu od 53 hiljade kilometara kvadratnih, može da primi oko 900 zaposlenih i jedan je od najskupljih projekata građenih u to vreme na teritoriji Srbije. Cena za izgradnju novog objekta iznosila je oko 134 miliona američkih dolara.

Ovaj objekat se sastoji od 11 spratova na kojima su raspoređeni razni prostori sa više namena, između ostalog sačinjava kabinete za tri viceguvernera i guvernera, salu koja prima 200 osoba, stručna biblioteka, trezor za numizmatiku i još mnogo toga. Jedna je od retkih zgrada u Beogradu koja se računa kao “pametna zgrada”. Po spratovima i prostorijama su raspoređeni detektori koji skeniraju da li se neko nalazi u objektu ili prostoriji. Ukoliko skeniraju osobu, svetla se sama pale u prostoriji gde je neko skeniran, temperatura prostorije se reguliše tako da bude 22 stepena celzijusa, dok se zgrada sam greje do 19 stepeni oko 6 ujutru, pre nego što dođu prvi zaposleni. Sistem takođe prati da li je otvoren prozor u prostoriji. Ako jeste, grejanje, odnosno hlađenje se gasi automatski dok se prozor ne zatvori.