Dvadeseti vek tek što je počeo kada je nastavnik crtanja u Kragujevačkoj gimnaziji uzeo jednogodišnje odsustvo sa posla. Imao je važan i zabavan zadatak - sa katedre (i zornice) se premestio u vajarski atelje u Minhenu, a zatim u Rimu. Veza umetika sa Minhenom počela je godinama ranije, budući da je bio student Akademie der bildenden Kunste u Minhenu. Tako počinje njegova karijera koja će ga svrstati u najstariju generaciju srpskih vajara.

Foto: "Beogradske opštinske novine", 1930. - Vajar Roksandić u svom ateljeu

Ime profesora bilo je Simeon Roksandić. Tokom te 1906. godine najveći deo njegove pažnje bio je usmeren na stvaranje figure mladog, nagog muškarca u borbi sa zmijom. Sve je bilo spremno da se ovim radom srpska umetnost predstavi na Međunarodnoj izložbi u Rimu, 1907. godine. U samom centru glavnog paviljona - kako bar prenose mediji onog vremena - stajao je Roksandićev Ribar. Figura je visoko ocenjena, a primetio ju je i kraljevski par Italije. Međutim, fugura će se vratiti u domovinu svog stvaraoca jer je - verovali ili ne - otkupljuje Narodni muzej u Beogradu. Pre toga je trebalo da otputuje u London, gde će takođe predstavljati rađanje i napredak umetnosti na našim prostorima.

Foto: Flickr / Marko Maraš - Zagrebački blizanac Ribara na Jezuitskom dvoru ispred galerije Klovićevi dvori

Ribar na dnu mora

Međutim, nedugo zatim u London a onda i Beograd stiže strašna vest: brod koji je nosio umetnine iz Italije prema Velikoj Britaniji je stradao u oluji na moru, odvukavši sva vredna dela na dno okeana. Zato je po hitnom postpuku započeto izlivanje novog Ribara, po istom otisku iz kog se rodio oiginal. Ispostaviće se da je vest bila izmišljotina, ali tek nakon što je nova figura izlivena i završena. Bez želje da tek tako odbaci još jedno remek - delo (makar bilo dvojnik originalu), vajar šalje kopiju na izložbe u Hrvatskoj. Nakon što je obišla nekoliko njih, figura se konačno skrasila u samom Zagrebu, u Gornjem gradu. Ako dan-danas prošetate do Jezuitskog trga u ovom gradu, naići ćete na isuviše poznato lice čoveka koji se bori sa zmijom.

Foto: Pavle Kaplanec - Skulptura sa fontanom se danas na ulazu u Kalemegdanski park

U slučaju da do sada niste shvatili odakle ga znate - on već čitav vek stoji veoma blizu ulaza na Kalemegdan iz pravca Knez Mihailove ulice. Okružen je bazenom i pretvoren u fontanu, što je danas pravi "spa užitak" za beogradske golubove i vrapce.

Puno ime čuvene fontane je, paradoksalno, "Zlosrećni ribar". Kažemo "paradoksalno", jer je figura zapravi simbol čovekove pobede nad snagama prirode i uspona ljudske civilizacije. Zato je možda bolje zadržati se na drugom imenu - "Borba". Ako vas je zainteresovao Roksandićev rad, možete prošetati i do Čukur-česme, gde leži njegov "Dečak sa razbijenim krčagom". Još jedan kameni mladić - "Dečak koji vadi trn" nalazi se u Narodnom muzeju čije otvaranje smo dočekali sa 15 godina starim uzbuđenjem.