U skladu sa nenametljivom prirodom budističke religije, oko otvaranja prvog budističkog manastira u Srbiji u Čortanovcima, nije se digla ogromna prašina. Zapravo, ovo i nije baš prvi budistički manastir kod nas, ali opet u skladu sa nenametljivošću budizma, ni o prethodnom se nije puno znalo.

Budistički hram u Malom Mokrom Lugu

U Budvanskoj ulici u Malom Mokrom Lugu nalazi se građevina koja je tokom istorije svog postojanja često menjala namenu. Sada oronula i napuštena, izgrađena je 1929. godine sa namerom da u njoj bude hram budizma. Za nastanak ovog hrama zaslužni su Kalamici, prvi beogradski budisti koji su se, bežeći iz Rusije posle Oktobarske revolucije, doselili na naše prostore. Oni su bili zapadnomongolski narod koji se dičio direktnim poreklom od Džingis Kana, a tadašnji Srbi su ih zvali Kinezima.

Beograđani su im bili naklonjeni jer su, kako kažu, bili vredni radnici i skromni ljudi.

Foto: Beogradske opštinske novine - Proslava desetogodišnjice hrama

Iako o ovom manastiru nema puno podataka ima onih koji su čuli priče o njemu, a stariji stanovnici Malog Mokrog Luga pamte da je na tom mestu bio dom kulture. Pored Doma kulture, ova građevina je nekada bila i bioskop, dok sad predstavlja napušteno skladište propalog preduzeća "Budućnost". Poznati holivudski glumac Stiven Sigal je nakon svoje posete Beogradu prethodne godine najavio rekonstrukciju ovog hrama, ali se za sada ovo obećanje nije obistinilo.

Foto: Beogradske opštinske novine - Oltar u kalmičkom hramu u Malom Mokrom Lugu

Budisti u Srbiji

Iako većina ljudi nije upoznata s ovim učenjem, to ne znači da kod nas ne postoje oni koji ga praktikuju i žive u skladu sa njim. Jedan od zanimljivih primera je i Srđan Ivanović, naizgled svakidašnji čovek, menadžer u IT industriji, koji više od dve decenije drži Budistički centar u Beogradu. On i ljudi koji se okupljaju oko njega, po njihovim rečima, rade ovo isključivo iz ljubavi. Iako je budizam priznat kao jedna od najstarijih religija Ujedinjenih nacija, Srđan smatra da se koncept budizma ne zasniva na samoj veri već na učenju. Buda nije Bog i biće kome upućujemo svoje molitve, Buda je samo simbol za probuđeno stanje uma. Osnova ovog učenja/religije nije vera, već znanje i mogućnost da se shvati šta je ono što nas čini nesretnim i da se to promeni. Znanje kome se teži u budizmu se zasniva na iskustvu, a ono ne mora nužno biti naše zato ovde imamo i koncept učitelja koji vrše transmisiju iskustva.

Budizam danas doživljava sve veću ekspanziju i na Zapadu, jer izrazito materijalistički i ubrzani način života dovodi do toga da ljudi nezasito žude za stvarima koje ih, kad ih dosegnu, ne čine srećnijim. Zato se sve više ljudi okreće sebi i postavlja važna egzistencijalna pitanja. Budizam upravo propagira to da treba modifikovati te želje, jer one suštinski i nisu naše već su nam nametnute od strane okoline. Treba biti svestan svojih misli, postupaka i reči, treba živeti u svom telu.

Iako je prilično očigledno da su učenja budizma bliska zdravorazumskom razmišljanju, verovatno će proći još vremena do trenutka kada će ljudi na našim prostorima moći slobodno da se deklarišu kao budisti, a da reakcije na to budu razumevanje i tolerancija.