Prema geološkim istraživanjima, dobar deo Beograda mogao bi da koristi termalne izvore zimi za grejanje, a leti za rashlađivanje. O turističkim, banjskim potencijalima da i ne govorimo. Naime, na teritoriji grada postoji više od dvadeset lokacija podzemnih, i to mineralnih voda sa temperaturom višom od 20 stepeni Celzijusa. U pitanju su i veštački bunari i prirodni termalni izvori.

Ovih poslednjih se setimo kada mediji prenesu priče o divljim, neuređenim kupalištima i plažama, na kojima se građani odmaraju, a oni malo upućeniji leče od "svih bolesti". Usput se konstatuje zapuštenost i neuređenost tih lokacija uz neizbežnu blizinu "divljih deponija". Retki su upućeniji, na žalost i malobrojniji, koji su svesni turističkog i energetskog potencijala tih "darova podzemlja Beograda".

Izvorišta se nalaze u Vrčinu, u Leštanima, Obrenovcu, naselju Braće Jerković, Konjarniku, Lazarevcu, u Mladenovcu a tri u samom "srcu" Beograda, u Skadarliji. Ove prirodne blagodati koriste se u Mladenovcu u Selters banji, u kupatilima sa lekovitom vodom u Obrenovcu, a tu je i Koraćička banja, te termalni izvori u Lazarevcu.

Ostaci Panonskog mora 

Stručnjaci kažu da je složena geološko-hidrogeološka građa teritorije Beogada uslovila pojavu velikog broja mineralnih voda sa povišenom mineralizacijom, prisustvom određenih mikrokomponenata, gasova i povišenom temperaturom. Sve te komponente su pretpostavka pojave lekovitog blata "peloida", žitke i lepljive smeše tamne boje koja nastaje, uz nabrojano, od raskvašene zemlje ili prašine, te raznih organskih ostataka u lagumima mora, oblastima u kojima je zabeležena vulkanska aktivnost. Lekovitost blata temelji se na soli, biostimulatorima, gasovima kao i drugim fizičko-hemijskim svojstavima sedimenta.

Ostajemo kod mora, i to onog Panonskog čije ostatke susrećemo, kako i kod nas, tako i u susedstvu. Blatno jezero, Balaton u Mađarskoj, kod nas u mnogobrojnim vojvođanskim banjama i lečilištima, pa i u Beogradu, u Ovči.

"Biblijsko čudo u Ovči"

U naselju udaljenom samo 10 kilometara od centra Beograda, na levoj obali Dunava, postoji jezerce sa lekovitom mineralnom vodom. Veoma je slana, što potvrđuje tezu o ostatku Panonskog mora, a sadrži i 28 minerala.

Oni upućeni kažu da pomaže kod reumatskih bolesti, kožnih oboljenja, išijasa, a nakon banjanja jasnije i bolje se vidi. Rekli bismo – leči sve, pa se priče o ovoj "blagodeti" godinama prenosi prestoničkom čaršijom.

Kažu da je pronađena u potrazi za naftom, i da se umesto "crnog zlata" iz bušotine pojavila blagotvorna voda iz skoro 200 metara podzemlja,i tako ističe skoro 80 godina, stvarajući baru koju su  žitelji Borče i Ovče ljubomorno čuvali za sebe. Ali po onoj, "dobar glas se daleko čuje", za fosfornu vodu temperature do 25 stepeni, vremenom se pročulo i van granica naše zemlje. Zovu je i "kaljava banja" jer tretman podrazumeva korišćenje ovčanskog blata i žute gline, kombinovano, jer tako daje najbolje rezultate. Za sada je izvorište neuređeno, ali najavljena je izrada projekta kako bi Beograd dobio novi banjski kompleks.

Sumporni mirisi Višnjičke banje

Na desnoj obali Dunava, tačnije u rukavcu Dunavac, nalazi se izvor sumporne vode temperature od 14 stepeni, po kome je ovaj deo Beograda i dobio ime – Višnjička banja. Naseobina koja datira u prošlost do Rimljana i Kelta, koji su na tom prostoru uzgajili vinovu lozu, kupali se u javnim kupatilima sa mineralnom vodom.

Na uzvišenju Rospi Ćuprija, iznad Ade Huje, nađena je i keltska nekropola. Nekoliko vekova kasnije o lekovitoj višnjičkoj vodi zapisuje i Vuk Karadžić: "Osim ovi (mineralnih izvora Srbije, napomena), po imenima poznati mineralni izvori, ima jedan niže Beograda kod Višnjice..."

To je vreme koje nije moglo da prođe bez našeg najvećeg komediografa Branislava Nušića, koji je na obalama Višnjičke banje uživao u lekovitoj vodi, ali u isto vreme i tražio likove za svoje komedije. Malo vremešniji žitelji ovoga kraja govore da je pre Drugog svetskog rata postojala banja sa kupatilima, ambulantnom, bazenima sa mineralnom vodom, tuševima, restorani, što ide u prilog tvrdnji da su stalni posetioci Višnjice bili kraljevi dvorjani. U to vreme u banju se dolazilo kočijama na lečenje, zabavu, na rekreaciju.

Od ove "narodne banje" danas je ostala česma. Beograđani dolaze da se "okupaju" vodom, a mnogi vodu nose kući za umivanje i piće. Korisnici kažu da je voda dobra za želudac, reumu, kožna oboljenja, za oči. Do pre desetak godina bilo je i sumporno blato, kažu, oaza zdravlja kraj Dunava. Građani su se i organizovali ne bi li vratili "staru slavu banje", ali za sada ostala je samo inicijativa i priče o lekovitosti vode. Izlečenja najtežih oboljenja do čira na želucu, i sa setom govore da je "Višnjička banja danas samo česma iz koje ističe zdravlje".

"Cevka" u Obrenovcu

I Obrenovac ima izvor lekovite termalne sumporne vode. U pitanju je "lekoviti" tuš. Do otkrića ovog izvora došlo je na samom kraju 19. veka, 1898. godine, kada je tadašnja uprava odlučila da iskopa bunar kako bi se rešio problem snabdevanja Obrenovca vodom. Umesto pitke vode, na dubini od 174 metara, pronađen je žila vode koja baš i nije bila toliko pitka, a pri tome je i zaudarala na pokvarena jaja.

Nepoverljivo građanstvo ubrzo je razuverio doktor Marko Leko, koji je utvrdio hemijski sastav i proglasio da je voda kvaliteta onih u nemačkim banjskim odmaralištima i da je lekovita za čitav niz oboljenja – od bolesti organa za probavu, jetre, reumatizma do sifilisa i problema sa štitastom žlezdom. Tako je rođena ideja o "srpskom Vizbadenu”, koja je donekle i realizovana.

Sve do Drugog svetskog rata, Obrenovačka banja je uspešno funkcionisala. Izgrađena je zgrada u kojoj su se nalazile posebne kade sa lekovitom vodom, a gosti su stizali "ćirom” sa svih strana. Ubrzo je Obrenovac postao mesto u kome su Beograđani tražili predah od tropskih vrućina. Popularnost banje je bila toliko velika da su tokom letnje sezone domaćini izdavali svoje kuće i spavali sa čitavom porodicom na tavanu ili pomoćnim prostorijama, jer nije bilo dovoljno hotela i pansiona za sve posetioce. Upravo je nedostatak zdravstvenih i smeštajnih kapaciteta razlog zašto je došlo do opadanja značaja Obrenovačke banje posle Drugog svetskog rata.

Danas je okolina izvorišta koliko-toliko sređena. Postoje staze, wc, oko tuševa je betonirano, tako da, pogotovo u letnjim danima, ovde ima mnogo onih koji dolaze po "lekovito tuširanje", a mnogo je njih koji rekreativno provode vreme na obrenovačkom sumpornom "tušu". 

Energija iz podzemlja Beograda 

Primer korištenja "podzemnih resursa" Beograda, podzemne vode, te postizanje energetske efikasnosti je prostor Toplane Konjarnik. Sa dubine od oko 115 metara, temperature do 20 stepeni Celzijusa, koristi se ovaj obnovljiv resusrs za klimatizaciju poslovnog objekta. Sitem zagrevanja - hlađenje objekta u kombinaciji je sa toplotnom pumpom. To je bilo 2001. godine. Od tog doba građani godišnje ugrade oko 1.000 toplotnih pumpi, kojima iz podzemnih voda greju svoje stambene objekte.

Neko je izračunao, da kada bi Srbija koristila geotermalne izvore temperature od 20 do 90 stepeni, bilo bi moguće zameniti trećinu toplotne energije koju sada trošimo za industriju i grejanje.