Svedočanstva o kulturnom, naučnom i umetničkom blagu, pažljivo se čuvaju u muzejima Beograda. Materijalna i nematerijalna dobra interesantnih i bogatih riznica predmeta, govore nam o nastajanju grada, njegovom razvijanju i društvenim okvirima pojedinih epoha. Priče i predmeti koji nas podsećaju na najrazličitije periode čuvaju se u 39 beogradskih muzeja – kulturno istorijskih, memorijalnih, tehnoloških, prirodnih i istorijskih. Sledi priča o  umetničkim muzejima Beograda.

Muzej savremene umetnosti – prvi namenski građen muzej

Muzej savremene umetnosti u Beogradu osnovan je 1958. godine na osnovu odluke Savez za kulturu narodnog odbora grada Beograda kojom je ustanovljena Moderna galerija, odnosno današnji Muzeji savremene umetnosti. Osnovni zadatak galerije bio je praćenje razvoja moderne i savremene umetnosti 20. veka. Od tada, pa do današnjeg dana, Muzej savremene umetnosti bavi se prikupljanjem, čuvanjem, proučavanjem, objavljivanjem i izlaganjem nekada jugoslavenske, a sada srpske savremen umetnosti. Iste godine kada je osnovan, Izvršno veće je odlučilo da se pokrene izgradnja namenske zgrade koja bi zadovoljila kriterijume jednog modernog muzeja. Na konkursu koji je usledio 1950. Godine, prvo mesto osvojio je projekat arhitekti Ivana Antića i Ivanke Raspopović, čime je otpočela izgradnju prve zgrade sa isključivo muzejskom namenom u Beogradu. Do tada su muzeji bili smeštani u različita privatna ili javna zdanja, koja su pored muzejske imala i drugu namenu. Tako je Narodni muzej jedno vreme bio smešten u zgradi Novog dvora, a potom u zgradi Uprave fondova, gde je i danas.

Kao mesto za izgradnju zgrade Muzeja savremene umetnosti odabrano je mesto na levoj obali Save, na samom ušću Save u Dunav, sa pogledom ka starom delu Beograda i Kalemegdanskoj tvrđavi. Prilikom projektovanja zgrade, vodilo se računa o simoblici samog Muzeja koji predstavlja svedočanstvo o preplitanju raznovrsnih uticaja, kako umetničkih i kulturnih, tako i društvenih i ekonomskih. Jedna od glavnih karakteristika zgrade je originalna prostorna kompozicija bez unutrašnjih pregrada, koja čini jedinstven izložbeni prostor, podeljen na nekoliko nivoa. Poseban pečat zgradi daju panoramski prozori ka okruženju koji obezbeđuju prirodno osvetljenje. Zgrada je otvorena za javnost 20. oktobra 1965. godine povodom 21. godišnjice oslobođenja Beograda.

Pored izložbene delatnosti, od 1974. godine u Muzeju postoji obrazovni Centar za vizuelnu kulturu i informacije, a posle 2001. godine oformljeno je Odeljenje za dizajn i multimedije, kao i Dečji klub. Muzej je 2007. godine bio zatvoren za javnost zbog renoviranja i obnove zgrade i tek nakon 10 godina ponovo je otvorio svoja vrata Beograđanima. Kao kulturno dobro, zgrada Muzeja se od 1987. godine nalazi pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pored Zgrade na Ušću, u sastav Muzeja ulaze i Galerija Petra Dobrovića (Kralja Petra I 36), Atelje Petra Lubarde (Iličićeva 1), Galerija-legat Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića (Drajzerov prolaz 2), te Salon Muzeja savremene umetnosti u Pariskoj 14.

Insistirajući na intenzivnoj međunarodnoj saradnji, muzej je stekao odličnu reputaciju koja je omogućila komunikaciju sa muzejima, galerijama, kolekcijama, kustosima i kritičarima iz inostranstva. Muzej savremene umetnosti redovno predstavlja i promoviše umetnost sa ovih prostora na izložbama u inostranstvu, ali i organizuje izložbe domaćih umetnika na međunarodnim umetničkim događajima. Upravo zbog širokog dijapazona delatnosti, istraživačkog, naučnog i pedagoškog rada, kao i različitih kulturnih aktivnosti, Muzej savremene umetnosti predstavlja važan činilac umetničkog i kulturnog života Beograda i Srbije.

Muzej Zepter – prvi privatni muzej u Srbiji

Muzej Zepter je odlukom Ministarstva kulture postao ustanova registrovana kao prvi privatni umetnički muzej u Srbiji u posleratnom periodu. Pre toga je postojalo par inicijativa kojima su osnivani privatni muzeji u Beogradu, od kojih je najznačajniji Museo porodice Veljković. Osnivač i vlasnik ovog muzeja je gospođa Madlena Zepter, koja je odlučila da svom rodnom gradu podari još jednu kulturnu ustanovu. Kao lokacija je odabrana zgrada u samom centru Beograda, u Knez Mihailovoj 42, gde je 1. jula 2010. godine muzej otvorio svoja vrata za posetioce.

Glavni zadatak ovog muzeja je prikupljanje, zaštita, čuvanje, izučavanje i izlaganje umetničkih ostvarenja sa idejom da se na jednom mestu nađu dela i umetnici koji dočaravaju sliku umetničke Srbije iz druge polovine 20. i početka 21. veka. Upravo zbog ove činjenice, u zbirci se nalaze dela slikara i vajara koji su bili i članovi raznih umetničkih grupa, ali i dela predstavnika najradikalnijih društvenih trendova, poput enformela, pop arta, transavangarde, konceptualizma i postkonceptualizma. Izložena su dela mnogih profesora sa različitih akademija i fakulteta likovnih i primenjenih umetnosti. Ne smemo zaboraviti dela velikog broja mladih umetnika, koji tek treba da se afirmišu i ostvare pod umetničkim nebom.  

Muzej je opremljen savremenom tehnikom i njegova vrata su uvek otvorena za najrazličitije kulturne događaje kao što su kamerni koncerti, video projekcije, tribine, promocije, predavanja i diskusije, tematski susreti i stručni razgovori. Samim tim, ova ustanova prelazi granice muzejske delatnosti i funkcioniše kao kulturni centar u kom se prepliću i smenjuju manifestacije i postavke vrhunskih umetničkih dela.

Muzej primenjene umetnosti

Kao posebno zančajna odrednica na kulturno-umetničkoj mapi Beograda izdvaja se Muzej primenjene umetnosti, kao predstavnik umetničkih muzeja specijalizovanog tipa. Od svog osnivanja 1950. godine, Muzej se bavi prikupljanjem, čuvanjem i izlaganjem predmete primenjene umetnosti. Pored dela nacionalne primenjene umetnosti, u Muzeju se prikupljaju i dela iz drugih evropskih i svetskih zemalja.

Bogata zbirka muzeja sadrži oko 32.000 dragocenih predmeta primenjene umetnosti, među kojima se po svojoj istorijskoj i umetničkoj vrednosti ističu zlatarski proizvodi, stare rukopisne i štampane knjige, predmeti rezbareni u drvetu, drvorezne i slikane ikone i drugo. Najstariji predmeti u vlasništvu Muzeja potiču čak iz IV veka p.n.e. Zbirke predmeta prate razvoj primenjene umetnosti u rasponu od 2400 godina.

Smešten na Topličinom vencu, ulici Vuka Karadžića 18, Muzej nudi veoma dinamičnu i raznovrsnu izložbenu aktivnost, kao i sopstvenu izdavačku delatnost. Takođe se u njemu organizuju tradicionalne muzejske manifestacije kao što su Salon arhitekture, Dečji salon primenjene umetnosti, Salon savremene primenjene umetnosti i Trijenale keramike.

Muzeji i danas žive i pored činjenice da većina Beograđana više voli stakla kafića ili tržnih centara. Ipak, umetnički muzeji su tu za nas kada se umorimo od ispraznih svakodnevnih monotonih i uniformisanih izloga i poželimo da zavirimo u vitrine iz daleke prošlosti i doživimo duh prošlih vremena.