Ulica Džona Frotingama u Beogradu svoj naziv dobila je po velikom zaljubljeniku u srpsku muziku, ljude i prelepu Jelenu Lozanić. Pomagao je našem narodu u Prvom svetskom ratu nezamislivo velikim donacijama, formiranjem bolnice i finansirao dva doma za srpsku siročad.

Kad srpske note uđu pod kožu

Džon Frotingam rođen je 1879. godine u Bruklinu u Sjedinjenim Američkim Državama. Roditelji su mu bili bogati i ugledni industrijalci. Porodica Frotingam bila je toliko čuvena i uspešna da se o njima mnogo više pričalo nego li o nadaleko čuvenim Ruzveltovima, Karnegijevima ili Rokfelerima. Roditelji ovog budućeg velikog humaniste veoma su cenili obrazovanje te su svoju decu usmeravali ka visokim školama.

Mladi Džon je na Harvardu završio francuski jezik. Pored njega govorio je još pet stranih jezika, međutim, njegova najveća ljubav bila je muzika. Svirao je klavir i uspešno komponovao. Ta ljubav ga je odvela ka jednoj mnogo većoj – ljubavi prema Srbiji i jednoj prelepoj Srpkinji.

Naime, nakon što je diplomirao, Džon Frotingam shatio je da ga srce puno muzike prejako vuče te se zaputio ka Starom kontinentu kako bi svoju tehniku sviranja usavršio kod najboljih evropskih pijanista. Na talasima nota mladi Amerikanac stigao je sve do Beča, Minhena i Praga.

Još u Americi, Džon Frotingan postao je opčinjen balkanskom etno muzikom koja se svirala u društvima naših iseljenika. U jednom od tih klubova 1915. godine upoznao je Jelenu Lozanić koja je u Ameriku stigla preko Crvenog krsta. Preko nje upoznaje se i sa našim velikim naučnikom Mihailom Pupinom kao i sa jednim od najvećih srpskih duhovnika vladikom Nikolajem Velimirovićem.

Pomoć za Srbiju

Kada je saznao koliko je Srbija pogođena Prvim svetskim ratom Džon Frotingam shvatio je da mora da pomogne zemlji čiju muziku je toliko voleo i poštovao. Prvo je 1914. godine donirao 10 hiljada dolara tek da, koliko toliko, pokrije neke od ogromnih finansijskih troškova koji svaki rat nosi sa sobom.

Međutim, to je bio tek početak.

Već u novembru iste godine, mladi Amerikanac za Beograd šalje bolnicu koja je u potpunosti opremljena najnovijom medicinskom opremom koja je u tom trenutku postojala. U pošiljci koja je iznosila oko 20 tona, pored kreveta, zavoja, lekova, aparata bio je i najsavremeniji hirurški materijal. Ukupna vrednost ove donacije iznosila je preko 200 hiljada dolara, koji su, u tom trenutku, vredeli mnogo više nego što tolika suma vredi danas.

Po dolasku ove donacije u Srbiju bolnica je podeljena tako da je jedan deo otišao u Skoplje, jedan u Đevđeliju, a jedan manji deo otpremljen je u Niš.

U tom trenutku u Skoplju i Đevđeliji vodila se velika bitka protiv tifusa te je ova Frotingamova pomoć odigrala veliku ulogu u borbi protiv ove zarazne bolesti. 

Foto: Wikimedia Commons / Narodna biblioteka "Bora Stanković"- Amerikanski dom dvadesetih godina

Amerikanac u Vranju          

Vida Metson i njena koleginica iz Crvenog krsta Helen King, posle proboja Solunskog fronta u Grčkoj upoznaju Džona Frotingama. Nakon kratkog druženja dve žene pozvale su mladog Amerikanca da poseti Vranje.

Opčinjen kulturom i gostoprimstvom južne Srbije, ali i pogođen brojem siročadi u ovom kraju koji je bio na ivici egzistencije, Džon je odlučio da pomogne ovim mališanima. U centru Vranja, gospodin Frotingam podigao je "Amerikanski dom" – utočište za decu koju je vihor rata ostavio bez najbližih koji bi o njima brinuli i voleli ih i mališane koje roditelji nisu imali čime da prehrane.

Ova velika kuća postala je topli dom za mnogu decu, a za to se pobrinuo upravo njujorški dobročinitelj. On je želeo da ovim mališanima pruži samo najbolje. Tako su po posteljinu i posuđe išli čak u tadašnju Čehoslovačku. Svako dete koje je stanovalo u ovom luksuznom domu imalo je svoj ormar za garderobu i lične stvari. Pored toga, svakom štićeniku kupio je nekoliko pari odela, a kravata je bila obavezna za sve dečake i bez nje se nigde nije išlo.

Džon Frotingam želeo je da sva ova deca, zauvek obeležena teškom sudbinom, budu školovana i postanu dobri i pošteni ljudi. Vodio se mišlju da će takva deca koja izrastu u kvalitetne ljude biti stub temeljac obnove razrušene i opustošene Srbije.

Nastavnici koji su podučavali ovu decu bili su veoma obrazovani. Omladinci su mogli i da nastave na visoko školovanje ukoliko su želeli ili da završe neku od zanatskih obuka i postanu dobri obućari, stolari ili krojači.

Ovim domom u Vranju upravljale su Vida Metson i Džonova prijateljica Helen King.

Pored doma u Vranju, Frotingam je organizovao ovakve domove i u Skoplju i Sremskoj Kamenici.

Postoje podaci da su se deca koja su odrastala u Frotinganovim domovima godinama nakon što su postali samostalni redovno okupljala kako bi evocirali lepe uspomene na odrastanje u ovom kolektivu i kako ne bi izgubili međusobni kontakt.

Džonu je Vranje toliko ušlo pod kožu da je osnovao i fudbalski klub "Amerika", pa podigao i stadion kako bi fudbaleri trenirali na pravom terenu i imali gde da ugoste protivnike kada dođu na meč.

Gospodin Tomislav Simonović iz Vranja, koji je najviše istraživao ovog skromnog dobrotvora kaže da je u jednoj makedonskoj arhivi naišao na rečenicu koja najbolje opisuje Frotinganov tadašnji značaj: "Između 1920. i 1924. godine desila su se četiri velika događaja u Južnoj Srbiji – dolazak patrijarha Dimitrija, prenos moštiju Stevana Mokranjca, poseta Franša D’Eperea kao i kapetana Džona Frotingama."

Kada je otišao u posetu Makedoniji, dočekala ga je delegacija kakvu nisu oformili ni za patrijarha ni za kralja Aleksandra. Čak se i glavna ulica u Skoplju jedno vreme zvala Džona Frotingama.

Foto: Wikipedia / Zoran Cvetković

Kad pokloniš dva državna budžeta

Godine 1914. budžet Kraljevine Srbije iznosio je oko 130 miliona dinara. Naravno, usled učestvovanja u Prvom svetskom ratu, ova suma dramatično se smanjila. Kako je 1935. godine pisala Politika, Džon Frotingam poklonio je Srbiji preko 250 miliona dinara. U tom trenutku taj iznos bio je jednak najmanje dvogodišnjem državnom budžetu.

Prva donacija Srbiji koju je ovaj humanitarac dao iznosila je 30.000 dinara i bila je namenjena Beogradskom ženskom društvu kako bi se podmirile potrebe Doma učenica koji se nalazio u Krunskoj ulici.

Gospodin Džon Frotingam delom je zaslužan i za to što je Karnegijeva zadužbina za međunarodni mir svojim donacijama potpomogla izgradnju Univerzitetske biblioteke u Beogradu.

Zbog izuzetne pomoći Srbiji i našem narodu, Džon Frotingam postao je jedan od najodlikovanijih ljudi u istoriji Srbije. Vojvoda Mišić je predložio da se veliki humanista i prijatelj našeg naroda odlikuje Karađorđevom zvezdom. Nakon toga njegova prsa ukrasio je i Beli orao i to drugog i trećeg stepena. Posle su se odrenje, plakete i zahvalnice samo ređale.

Džon i Jelena

Džon Frotingam upoznao je Jelenu Lozanić, ćerku čuvenog Sime Lozanića, 1915. godine kada je otputovala u Ameriku kao izaslanik Crvenog krsta. Malo po malo i mladi par se zbližio i otkrio da je njihovo prijateljstvo preraslo u nešto mnogo više – u iskrenu i duboku ljubav.

Već 1921. godine pred oltarom ruske crkve u Njujorku zakleli su se jedno drugome na večnu ljubav. Ubrzo su dobili i ćerku Anu. Ova srećna porodica 1931. godine preselila se na jug Francuske odakle su nastavili da pomažu domove za decu koje su u Srbiji osnovali.

Gospodin Džon Frotingam, najveći darodavac Srbiji, preminuo je 1935. godine. Sahranjen je na groblju u Bijaricu u Francuskoj.