Teško je i nabrojati sve ono što je Sima Lozanić bio – srpski hemičar, predsednik Srpske kraljevske akademije i prvi rektor Beogradskog univerziteta, ministar inostranih dela, ministar privrede, kraljevski poslanik u Londonu.

Đak

Rođen je u Beogradu, 8. marta 1847. godine. Otac mu je bio sreski načelnik. U Beogradu je završio pravo, a hemiju u Cirihu i Berlinu. Doktorirao je na Ciriškom univerzitetu. Nakon stečene diplome, Sima je bio profesor hemije u Velikoj školi, a kasnije je radio i kao predavač na Filozofskom fakultetu. Bio je među prvih osam redovnih profesora koji su birali ceo nastavni kadar na Univerzitetu. Sima Lozanić je 1905. godine izabran za prvog rektora Univerziteta u Beogradu. Prilikom svečanosti otvaranja Univerziteta, 2. oktobra 1905. godine, Sima je rekao:

"Naše nekadašnje verovanje da će se Srbstvo ujediniti ne bukvarom, već oružjem, bilo je kobno po našu narodnu misao. Ja verujem obrnuto, da će prosveta biti glavni činilac u rešenju tog bitnog našeg pitanja, i da bi ono bilo već rešeno da smo prosvetu bolje negovali. Verujem stoga što je prosveta sila koja postiže sve smerove. Da nam je prosveta bila naprednija, sve bi u životu našeg naroda bilo savršenije, pa i uspešnije."

Foto: Wikipedia - Prvih osam profesora Beogradskog univerziteta (Sima Lozanić sedi u sredini)

Profesor

Nakon povratka sa doktorskih studija u Cirihu, vratio se u Beograd i zaposlio kao profesor hemije. Njegovim dolaskom u Veliku školu, počeo je brzi razvoj nastave hemije.

Lozanić je, po ugledu na evropske univerzitete, održavao časove hemije kao modernog i egzaktnog predmeta. Organizovao je dobro opremljenu laboratoriju i biblioteku i, primenjujući najnovija saznanja stečena tokom studija u inostranstvu, uveo u nastavu krupne promene.

Sa stare teorije, formula i zastarele terminologije koja se do tada koristila, podigao je nastavu na viši nivo, donoseći novu klasifikaciju organskih jedinjenja, modernu nomenklaturu, terminologiju, strukturne formule i atomske mase. Napisao je više udžbenika iz raznih oblasti hemije. Jedan od njegovih udžbenika iz neorganske hemije je bio prvi univerzitetski udžbenik u Evropi u kom se pominje Mendeljejev periodni sistem elemenata.

Bavio se naučnim radom iz skoro svih oblasti hemije i neki od najvažnijih su radovi u kojima je ispitivao elektrosintezu. Objavio je preko 200 naučnih radova iz primenjene i eksperimentalne hemije. Takođe, zaslužan je za otrkiće i proučavanje minerala avalita, koga je 1884. pronašao na obroncima Avale, kao i proučavanje minerala milošina i aleksandrolita.

Rektor

1905. godine, kada je Velika škola prerasla u Univerzitet, Lozanić je izabran za prvog rektora. Na svečanosti otvaranja u svom rektorskom govoru između ostalog, je rekao: "Biti predan svojoj nauci istinski i istraživati naučne istine savesno jesu osobine univerzitetskog građanina kao naučnika; a biti karakteran nepokolebljivo i gajiti vrline stalno jesu osobine univerzitetskog građanina kao čoveka; ljubiti pak svoju domovinu iznad svega, biti gotov i žrtvovati joj i sam život jesu osobine univerzitetskog građanina kao sina jednog naroda. Verujem da će i naš Univerzitet umeti odgajati takav duh kod svojih građana…"

Akademik

Postao je član Srpskog učenog društva 30. januara 1873. Dopisni član Srpske kraljevske akademije postao je 23. januara 1888. godine, a redovni član 1890. godine. U dva navrata bio je predsednik Srpske kraljevske akademije 1899–1900. i 1903–1906. godine.

Foto: Harris & Ewing Collection - Kao diplomata i član srpske delegacije u Vašingtonu 1918. godine (Lozanić u drugom redu, drugi s leva)

Ministar i počasni doktor

Bio je ministar privrede u tri navrata, ministar inostranih dela, diplomata i učesnik svih tadašnjih ratova. Kao ministar privrede i ministar inostranih dela, svojim diplomatskim i političkim radom, Sima Lozanić je dao značajan doprinos unapređenju privrede, industrije, politike, kulture i nauke u Srbiji. Deleći sudbinu svog naroda i države, bio je aktivno uključen i u sve ratove svog vremena, gde je korišćena njegova stručnost, a kasnije autoritet i političko iskustvo.

Bio je poslanik srpske vlade u Londonu od 1900. godine i predsednik Srpskog komiteta za pomoć izbeglicama od 1916. godine, kao i na čelu misije u Sjedinjenim Američkim Državama za pomoć i podršku Srbiji od 1917. godine. Proglašen je za prvog počasnog doktora Beogradskog univerziteta.

U njegovu čast održana je izložba pod nazivom "Sima Lozanić u Srpskoj nauci i kulturi" u organizaciji SANU. Postavka je bila izložena od januara do marta 1993. godine, u Galeriji SANU u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu. Njegov život i delo naročito je proučavala hemičarka Snežana Bojović koja je napisala knjigu "Sima Lozanić", u izdanju izdavačkog preduzeća "Princip" 1996. godine.

Radnik bez sporednika i prvi vitez naše nauke

Lozanić se godinama zalagao za osnivanje Poljoprivrednog fakulteta u okviru Univerziteta. Nažalost, ova ideja nije našla na odobravanja kod privrednika i poljoprivrednih društava, čak ni ministra privrede, pa je, uprkos tome što je imala podršku Saveta Filozofskog fakulteta, morala da sačeka desetak godina da Poljoprivredni fakultet počne da radi.

Male novine od 5. novembra 1890. godine donose vest o njegovoj pristupnoj akademskoj raspravi koju je održao na sednici Akademije, a Male novine od 1. decembra 1890. godine izveštavaju da je Sima Lozanić izabran i u redovno članstvo. Kasnije, u Prosvetnom glasniku od 1. septembra 1899. godine i Malim novinama od 2. aprila 1903. godine nalazimo da je Sima Lozanić u dva navrata bio i predsednik te institucije.

Sima Lozanić je umro u 88. godini, 7. jula 1935. godine u Beogradu. U Beogradu, na Dedinju, jedna od ulica koje se seku sa Ulicom neznanog junaka nazvana je po Simi Lozaniću.

U ime Srpske kraljevske akademije, od Lozanića se oprostio Bogdan Gavrilović rečima: "Radniku bez sporednika i prvom vitezu naše nauke".

Sima Lozanić zaista je bio vitez – bez plemićke titule. Njegove mudre reči i nepokolebljiva vera u obrazovanje mladih ljudi, ne samo u intelektualnom smislu, nego i duhovnom i ideološkom, odvajaju ga od ostalih univerzitetskih profesora. Njegov predan rad na unapređenju prosvete, knjige koje je napisao, akademske rasprave kojima je prisustvovao i isticao svoju želju za napretkom celog naroda, kao i njegovo političko angažovanje, to i dokazuju.