(Trg Terazije)

Terazijska česma još jedna je u nizu građevina i zaostavština koje su podignute aktom kneza Miloša Obrenovića. Pre lepe česme od belog kamena sa četiri lavlje glave koju danas poznajemo na ovom mestu je bila druga poznata pod imenom „azijatska česma“ gde je, sudeći po zapisima iz tog vremena, uvek bila velika gužva jer je narod ovde čekao na red za vodu, dok su okolo bile cisterne, tj. zidane kule koje su ljudi prozvali „Terazije za vodu“ po čemu je i trg na kraju dobio ime. Autori česme bili su Franc Loran, italijanski vajar i klesar i Franc Janko dvorski indžilir.

Radovi su počeli 1859. godine i predstavljali su veliku atrakciju, gde se narod okupljao da gleda radnike i po velikim vrućinama a otvaranje je usledilo sledeće godine. Vrlo brzo je ovo postalo poznato mesto za okupljanje, gde su noću svirali harmonikaši, verglaši i bubnjari. Za svog postojanja česma je usko izbegla razaranje nekoliko puta, između turskog bombardovanja posle događaja kod Čukur česme i požara koji je izbio sledeće godine na rođendan kneza Mihaila. Posle pedeset i jedne godine na istom mestu, 1911. je zbog obnove Terazija premeštena u Topčider, u portu crkve, gde je provela pune 64 godine. Tek kada je 1965. stavljena pod zaštitu države kao jedan od najvažnijih spomenika Miloševe vladavine, počeli su napori da se vrati na svoje prvobitno mesto, što je najzad postignuto 12. decembra 1975. Danas predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola Beograda i najpopularnijih mesta za sastanke.

Foto: Milena Arsenić