Smešten u Zemunu, u Gornjoj varoši i posvećen Svetoj Trojici. Zidanje ove crkve skromne veličine počelo je 1842. godine, na temeljima bogomolje koja se tu prethodno nalazila. Njena izgradnja plod je zalaganja i napora žitelja tadašnje Gornje varoši koji su trajali i više decenija, da obezbede sredstva i dobiju saglasnost austrijskih vlasti i administracije za koju se tvrdi da je svim naporima pokušavala da spreči izgradnju hrama. Tek krajem 18. i početkom 19. veka populacija pravoslavnog stanovništva u ovoj varoši dostigla je dovoljan broj (1300 stanovnika) da bi se uložio organizovan napor da sami finansiraju troškove izgradnje i izdržavanja sveštenika. Pored predmeta koji su bili neophodni za održavanje bogosluženja, takođe su imali i poklonjenu ikonu Svete Trojice kojoj je zdanje i posvećeno. Konačno, 1817. godine, austrijski car Franc dao je odobrenje za izgradnju crkve.

Zgrada je zidana u baroknom stilu po planovima Jozefa Felbera, a osveštana 1842. godine. Zemunski akademski slikar Živojin Petrović oslikao je ikonostas. U hramu se čuvajurazni kultni predmeti, među kojima su ratarski i zidarsko-tesarski esnafski barjaci. U sastavu crkve 1799. god. osnovana je Srpska škola. Njenu parternu zgradu iz 1872. godine danas koristi Osnovna škola za odrasle. Crkva ima najlepše uređenu portu u Zemunu.

Foto: 011info

Protojerej ove crkve je sve do 1902. godine, bio Dimitrije Ruvarac, pre nego što je prešao u Sremske Karlovce.

Crkva je građena kao jednobrodna građevina se dve plitke pevnice, zasvedena poluobličastim svodom ojačanim sa 4 luka. Apsida je polukružna, zasvedena četvrt-kalotom ojačanom sa dva poluluka, oslonjena na krajnji luk svoda. Sagrađena je u baroknom stilu, sa elementima klasicizma. U zapadnoj fasadi je uzidan barokni dvospratni zvonik-toranj pokriven metalnom „kapom“ i krstom na vrhu. Uglovi zvonika su ojačani pilastrima i lukovima oko prozora.

Iznad zapadnog portala se nalaze tri prozora, od kojih su dva slepa, naknadno oslikana. U sredini iznad venca se nalazi timpanon, a sa strane bazisa tornja su dva uprošćena krila. Obe bočne fasade su sa po 5 prozora, od čega su po tri srednja u nišama. Pored toga, sa svake bočne strane ispod drugog prozora se nalaze manji ovalni prozori, koji su naknadno otvoreni. Bifore su uokvirene konzolama i lukovima kakve nalazimo oko prozora i zvonika.

Ispod srednjih prozora su portali sa bočnih strana i po jedna vrata uokvirena ružičastim krečnjakom, a iznad njih su ispušteni venci na konzolicama. Na apsidi se nalaze tri prozora.

Unutrašnjost hrama se odlikuje upisanim krstom sa plitkim pevnicama. Pedesetih godina 19. veka oltar je izdvojen od naosa oslikanim ikonostasom, dok je naos parapetom podvojio levi i desni deo crkve iznad kog je hor sa dva noseća stuba, odvajajući tako pripratu od broda.

Ikone na ikonostasu rađene su uljem na drvetu. Rezbarija je plitko rezana i sastoji se od vreža koje obrazuju medaljone sa lišćem. Stubovi su kanelirani, sa korintskim kapitelima i jonskim volutama od drveta. Stabla stubova su obojena u belo, a kapiteli zlatnom bojom. Sva rezbarija je pozlaćena.

Freske na zidovima hrama su slikane u tri navrata, prvi put posle izgradnje crkve a autor fresaka je bio Živojin Petrović. 1933. godine izvršeno je čišćenje ikonostasa, restauracija zidnih slika i oslikane su nove. Slikar Andrej Bicenko, emigrant iz Rusije, u pevničkom prostoru je naslikao Hrista sa decom i Dete Hrista u hramu, zatim u naosu Hrista sa Samarjankom i kompoziciju Priča o milosrdnom Samarjaninu. Ponovno čišćenje ikona i fresaka, vršeno je 1991. godine, i urađena je pozlata ikonostasa. Slikar Dragan Stanković je tom prilikom oslikao kompozicije Bogorodica i Sveta Trojica u nišama na zapadnoj fasadi.

Foto: 011info