Crkva Svetog Oca Nikolaja, odnosno Nikolajevska crkva je zemunska pravoslavna bogomolja. Njena izgradnja započela je 1745. godine, na temeljima srpske bogomolje iz 16. veka

Crkva je smeštena u istorijskom srcu Zemuna, odmah ispod tvrđave Gardoš. Još 1731. godine, pošto su prethodno, 1717. turci proterani iz Zemuna, sagrađena je mala bogomolja posvećena Svetom Ocu Nikolaju. Već sledeće godine osnovana je Srpska pravoslavna crkvena opština grada Zemuna pa je naporima sveštenstva i stanovništva uskoro odobrena izgradnja današnje crkve, kao i prostora za opštu srpsku školu za podučavanje pravoslavne mladeži u crkvenoj porti. Samo zdanje građeno je u baroknom stilu, sa dvospratnim zvonikom i krase je sve tipične odlike baroknih hramova koji su građeni u Sremu u 18. veku.

Foto: Milena Arsenić

Unutrašnjost crkve krasi između ostalog i veliki, bogato izrezbaren ikonostas, delo istaknutog rezbara, Aksentija Markovića, koji sadrži ikone jednog od naših najpoznatijih slikara iz 18. veka, Dimitrija Bačevića. Sam ikonostas je jedan od najranijih sačuvanih primera baroknih ikonostasa koji će potom dominirati našim crkvama, a smatra se i za najlepši i najznamenitiji ikonostas tog doba i stila. Zemunska crkvena opština je temeljno izučila njegovu izradu pošto je hram izgrađen. Crkva takođe sadrži i jednu od najbogatijih kolekcija starih kultnih predmeta i zbirku ikona iz 18. i 19. veka, a u njoj se čuvaju i mošti sv. apostola Andrije Prvozvanog. Crkva je više puta obnavljana, osobito posle požara 1867. kada je izgoreo čitav zvonik koji je ubrzo obnovljen.

Unutrašnjost crkve oslikana je velikim brojem ikona koje je Dimitrije Bačević uradio zajedno sa svojim pomoćnikom Vasilijem Ostojićem za koga se smatra da je imao značajan udeo u priličnom broju dela. Ipak, sudeći po raznim karakteristikama specifičnim za Bačićev stil, kao na primer zlatne pozadine, biljni ornamenti, neusiljeni potezi, blagi likovi, plastičnost figura i slično, neosporno je da su preko 80 ikona u crkvi sigurno njegova dela.

U 30tim godinama 20. veka, dotrajali prozori sa gvozdenim rešetkama zamenjeni su vitražima sa likovima svetaca, izrađeni prema predlošcima slikara Milenka Đurića.