Jovan Jovanović Pižon danas, pomalo, zaboravljena ličnost, bio je veoma značajan srpski diplomata. Kao jedan od najobrazovanijih političara svog vremena, blisko je sarađivao sa Nikolom Pašićem, dok je, svojim radom na polju spoljne politike pružio ogroman doprinos u nastupu države. Kao srpski diplomata u Beču, Jovanović je upozorio austrijskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda da ne odlazi u Sarajevo i tako umalo sprečio Veliki rat.

Beogradski golub

Jovan Jovanović Pižon rodio se 1869. godine u Beogradu. Od malih nogu, čini se, bio je predodređen za velike stvari. Nakon završetka gimnazije i prava u Velikoj školi, porodica ga šalje u Pariz da se doškoluje. Po završetku studija prava na tamošnjem univerzitetu, Jovan Jovanović se vraća u Beograd i u maju 1892. godine postaje ćata u Varoškom sudu.

Vreme provedeno u Parizu opremilo ga je visokim manirima i gospodskim držanjem. Posebno je vodio računa o modi i nije bilo moguće videti ga kako po ulici šeta izlizanih nogavica i rukava ili prljavih cipela.

Naprotiv. Jovanović je bio čuven po svojim odelima krojenim po poslednjoj pariskoj modi, a sve košulje bile su mu sa visokim okovratnikom, što nije bilo baš uobičajen prizor na beogradskim ulicama. Tako odenut prestonicom je više paradirao nego li šetao predstavljajući pravi modenski prizor po sred Balkana. I upravo zahvaljujući tom maniru beše mu zadenut nadimak Pižon, ili na francuskom golub.

 Foto: Wikipedia / Gmihail

Golub na uzletu

Iako je svoju karijeru započeo sa niže lestvice, Jovan Jovanović Pižon je brzo krčio svoj karijerni put. U periodu od 1899. i 1903. radio je kao pisar u Poslanstvu Kraljevine Srbije u Carigradu. Paralelno je, od 1900. bio vanredni profesor Velike škole i pisar Ministarstva finansija od 1901. - 1903.

U narednih godinu dana, po nalogu Nikole Pašića, nalazio se na dužnosti otpravnika poslova u Sofiji. Zadatak mu je bio da se bavi srpsko-bugarskim sporazumom, a posebno pitanjem Makedonije kao jedne od sporih tačaka u odnosu dve države.

Posle kraće diplomatske misije u Kairu 1907. postao konzul na Cetinju sve do 1909, a sledeće dve godine Jovan Jovanović Pižon radi u srpkom konzulatu u Skoplju.

"Baš je menjao dosta poslova i država. Hm... Nešto tu "miriše"kao da je radio i nešto više od puke papirologije", možda ste pomislili?

Prema svemu sudeći, verovatno imate pravo. Naime, Jovanović je bio, ako ne najznančajniji, onda svakako jedan od važnijih ljudi u organizaciji, pomaganju i opremanju srpskog četničkog pokreta u Makedoniji koji se sukobljavao sa bugarskim i grčkim četama.

Svi kontakti koje je ostvario tokom svog službovanja preporučili su ga da 1911. postane načelnik odeljenja Ministarstva inostranih dela. Zapravo, ministar inostranih dela Srbije Milovan Milovanović želeo je Jovanovića u Beogradu kako bi iskoristio njegovu pomoć u pregovorima sa Bugarskom koji su se dešavali uoči priprema za Balkanski rat protiv Turske. Nakon što je Milovanović 1912. iznenada preminuo, Jovanović, doduše samo na 73 dana, postaje ministar inostranih dela u vladi Marka Trifkovića. Ipak, ovo mesto, u sledećoj vladi, prepušta premijeru i svom dugogodišnjem saradniku Nikoli Pašiću.

Situacija u svetu se zakuvavala i Jovanovićeva ekspertiza bila je potrebna u samom epicentru dešavanja.

Foto: Le Petit Journal - Bibliothèque nationale de France

Izvor informacija iz Beča

U napetim okolnostima, Jovanović 1912. postaje poslanik u Beču i tu se nalazio sve do sudbonosne 1914. godine. Imao je zadatak da, posle Balkanskih ratova, popravi odnose sa Austrougarskom koja se nimalo nije obradovala pobedi Srba, strahujući za svoje interese.

Pašić je Pižona odaslao sa kratim i jasnim uputstvom: "Što jači otpor, ali sukob nipošto".

Od starta prestolonaslednik Franc Ferdinand nije želeo da primi Jovanovića uprkos mnogobrojnim molbama. Nemajući drugog načina, Jovanović mu, preko diplomatskih veza, šalje upozorenje da ne odlazi u Sarajevo na Vidovdan i da odloži putovanje, ali ova poruka biva u potpunosti ignorisana.

Naime, 28. juna 1914. nadvojvoda Franc Ferdinand, austrougarski prestolonaslednik, ubijen je u Sarajevu, a ovaj događaj biće okidač za Veliki rat.

Prvu informaciju o tome šta se dešava zvanični Beograd dobija upravo od Jovana Jovanovića. On poručuje da će Austrougarska ili tražiti saradnju Srbije ili će Srbiju optužiti za zaveru.

"Ako se sve uzme u obzir, meni se čini da će Austrougarska prihvatiti ovaj drugi kurs. Stoga je uputno pripremiti se za odbranu", glasila je Jovanovićeva poruka.

U Beču sevaju varnice. Pižon ipak uspeva da, dva dana nakon atentata u Sarajevu bude primljen u austrougarsko ministarstvo inostranih poslova. Prenosi poruku da srpska vlada duboko žali i "najenergičnije osuđuje sarajevski zločin" i dodaje da će biti preduzeto sve kako bi se sprečile bilo kakve radnje i akcije usmerene protiv Habzburške carevine. Jovanović navodi da će svi počinitelji i njihovi pomagači biti izvedeni pred sud i da će biti učinjeno sve kako bi pravda bila zadovoljena.

Međutim, njegove reči nisu naišle ni na najmanji komentar bečkih vlasti. Umesto toga, tamošnja štampa, već sutradan, objavila je diktirane naslove u kojima se tvrdilo da je "Atentat spreman u Beogradu".

Jovanović i srpsko poslanstvo u Beču bili su opkoljeni policijom, a svaki od službenika pojedinačno nalazio se pod 24-voročasovnom prismotrom.

Ipak, zvanično, nije bilo najava da će doći do rata, a svakodnevica u čitavoj Evropi činila se redovnom.

"Austrija je, međutim, pripremala ultimatum Srbiji i rat, tajno, kao što se zločin priprema", zapisao je Miloš Crnjanski koji se u to vreme nalzio u Beču.

Početkom jula tela Franca Ferdinanda i njegove supruge preneta su u Beč, a Jovanović, u znak žalosti, naređuje da se zastava u poslanstvu spusti na pola koplja. Međutim, ovo dovodi do demonstracija 3. jula, pa bečka policija traži da srpska zastava bude sklonjena. Uprkos svemu, Jovanović to odbija.

Dve nedelje kasnije, 20. jula Jovanović javlja: "Verovatno je to da se Austrija priprema za rat protiv Srbije". Tri dana posle toga Gizl fon Gizlingen, poslanik Austrougarske u Beogradu, predaje čuveni ultimatum napravljen tako da Srbiji bude neprihvatljiv.

Usledio je Veliki rat.

 Foto: Wikipedia 

Čuvar srpskih interesa 

Na početku izbijanja sukoba Jovan Jovanović postaje pomoćnik ministra vanjskih dela, odnosno Nikole Pašića. Sa svojim narodom podelio je golgotu povlačenja preko Albanije, a 1916. dobija nameštenje kao poslanik u Londonu.

Imao je veoma važan posao - sakupljanje pomoći za Srbiju i lobiranje u korist staranja Jugoslavije po završetku Velikog rata.

Otežavajuća okolnost za Jovanovića bio je Jugoslovenski odbor koji je, u ime Južnih Slovena iz Austrougarske, delovao u Londonu tokom Prvog svetskog rata. Ovaj odbor se stalno sukobljavao sa srpskom vladom pa je Jovanović neprekidno balansirao između članova odbora i srpske vlade radeći pod ogromnim pritiskom.

Ovakvom diplomatijom centrala u Srbiji nije bila zadovoljna pa Jovanović, 1918. godine, biva povučen uz obrazloženje da "nije dovoljno odlučno branio stavove srpske vlade prema zahtevima drugih Južnih Slovena iz Hrvatske i Slovenije u pitanjima ujedinjenja".

Umesto toga, ponuđeno mu je da, kao diplomata, pređe u Vašington, ali Jovanović odlučuje da se penzioniše i nastavi nezavisnu političku karijeru.

U novoosnovanu Zemljoradničku stranku ulazi 1920. godine i biva izavran za narodnog poslanika kao nosilac liste u banjalučkom okrugu. Za poslanika u ovom okrugu je biran i 1923, 1925, i 1927. godine.

Nakon uvođenja šestojanuarske diktature Jovanović se odlučuje za apstinenciju od politike, a potom nastupa kao jedan od osnivača Udrušene opozicije i vraća se u politiku 1935. na listi Vladimira Mačeka.

Po poslednji put postaje narodni poslanik 1938. godine kao ime na Mačekovoj opozicionoj listi u Oplenačkom srezu.

Za života Jovan Jovanović Pižon napisao je nekoliko velikih dela i analiza iz oblasti istorije i diplomatije. Između ostalog knjige "Stvaranje zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca", "Borba za narodno ujedinjenje 1914-1918", "Diplomatska istorija Nove Evrope 1918-1939". Tokom svoje karijere bio je i dopisnik nekoliko srpskih časopisa poput "Zore", "Dela", "Nove Evrope", "Politike", a uSrpskom književnom glasniku pisao je pod pseudonimom Inostrani.

Preminuo je 1939. godine u Ohridu nakon što mu je pozlilo za vreme političke konferencije u hotelu "Srpski Kralj".

Jovanovićevo poslednje delo "Dnevnik (1896 - 1920)" objavljeno je 2015. godine.