Beograd 19. veka bilo je stecište uličnih dilera (safara) koji su razmenjivali i različite valute pretvarali jednu u drugu. I naravno, bogatili se u ovom procesu. Zvanično, u Beogradu se koristio groš, ali je gotovo na svakom ćošku neko robu plaćao jednom od 43 valute koje su bile u opticaju, dobijao kusur u drugoj, a zatim je razmenjivao za treću. Najčuveniji među safarima beše Haim Davičo, liferant kneza Miloša, koji je 1816. otvorio svoju menjačnicu, baš tamo gde će se kasnije naći kafana Grčka kraljica.

Monetarni haos bio je kamen spoticanja razvitka Srbije i nešto se moralo učiniti. To se napokon dogodilo 1868. godine kada je čuveni profesor Kosta Cukić sa mesta ministra finansija stvorio dinar.

Srpska valuta prvobitno je nosila ime srbljak, ali je, pod uticajem Čedomilja Mijatovića, skupština 1873. usvojila naziv dinar koji je, iste godine, dobio i podlogu u zlatu.

Foto: Wikipedia - Prva serija novca iskovana je u Carskoj i kraljevskoj kovnici u Beču, u apoenima od 1, 5 i 10 para

Filozof, profesor i ekonomski mag

Konstantin Lazarević Cukić rođen je u Kraljevu, a činjenica da mu je deda bio Petar Nikolajević Moler, poznati vojvoda iz Prvog ustanka, pružila mu je odličnu osnovu za dalju karijeru. Višu gimnaziju završio je u Beču, a potom započeo studije državnih nauka u čijoj je osnovi bilo izučavanje ekonomije. Učenje nastavlja u Hajdelbergu gde stiče titulu doktora filozofije.

Cukić se zatim vraća u Srbiju gde, 1848. postaje profesor u beogradskom Liceju. Stečeno znanje želeo je da podeli, te piše nekoliko udžbenika o ekonomiji. Takvih knjiga u Srbiji toga vremena nije bilo.

Paralelno, kao profesor na predavanjima se zalagao za pravnu državu i političke slobode, sadeći prvo seme liberalizma u Srbiji. To mu je, naravno, donelo brojne probleme, a uz pominjanje njegovog imena mnogi su dodavali da "novi profesori kvare đake".

Tako je Kosta Cukić vrlo brzo prebačen na obavljanje administrativnih poslova.

Grafika: Wikipedia - Kada je imao samo 33 godine, Kostiću je ponuđeno mesto premijera i ministar 

Iz "zatvora papirologije" spasio ga je knez Miloš Obrenović nakon povratka na presto. Naime, knez je, na nagovor sina Mihaila, Cukiću izravno ponudio mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova.

Knez Miloš nije odmah oduševljeno prihvatio sinovljev predlog budući da je u državnu upravu primao samo krupne ljude, u šta se suvonjavi i oniži Cukić nikako nije uklapao. Sam knez Mihajlo je budućem ekonomskom gorostasu rekao: "Šta ćete, gospodine Cukiću, babo samo takve uzima u državnu službu".

Neočekivano, Cukić, kome u tom trenutku beše 33 leta, odbija uz obrazloženje da je suviše mlad i da mu nedostaje iskustva.

Knez Miloš je prihvatio izgovor, ali je Cukića kasnije ogovarao govoreći: "Velim ja da vlast nije za tunjave".

Kneževom sinu Mihailu nije smetala Cukićeva neugledna figura. Posle smrti oca Miloša, Kosti Cukiću, kao najvećem ekonomskom stručnjaku tog vremena, poverio je državnu blagajnu i Ministarstvo finansija, a potom mu je pridodata i titula vršioca dužnosti ministra prosvete.

Foto: Wikipedia - Prva generacija Više ženske škole u Beogradu, čiji je jedan od osnivača bio i Kosta Cukić

Reforme Koste Cukića

Kosta Cukić na funkciji se nalazio od 1861. do 1868. godine. Tokom ovog perioda postavio je temelje finansijskom sistemu države, izvršio reforme poreza i napunio državni budžet.

Za sedam i po godina baratanja državnim novcem nije ništa stekao. Kao ministar stalno je govorio kako mu je plata velika. Smanjivao ju je i na kraju dogurao do plate običnog činovnika.

Cukićevo obrazovanje i moralna načela bili su žestoko protiv zelenašenja koje je bilo veoma rasprostranjeno u Beogradu. Sa lihvarima se obračunao već na početku političke karijere. 1862. godine Cukić je formirao Upravu fondova što je bila prva kreditna institucija u zemlji. Njena funkcija bila je pružanje jeftinih kredita građanima, čime bi se, s jedne strane potisnulo zelenaštvo, a s druge ojačao ekonomski napredak.

Međutim, na drugoj strani, planovi i akcije kneza Mihaila za potpuno oslobođenje Srbije brzo su trošili državnu kasu. Nakon što je potrošeno sve, jedini način daljeg finansiranja bila je pozajmica u inostranstvu – tako je 1867. zajam od 200.000 dukata uzet od Rusije.

Ministar Cukić radio je i na izgrađivanju železnice i ustanovljavanju Narodne banke. Avaj, vremena još behu nedozrela za ove poduhvate. Uprkos tome, uspeo je da postavi temelj monetarnog sistema države i iskuje prve bakrenjake. Ministar je tako uveo ozbiljnu ekonomsku nauku u Srbiju i postavio čvrste temelje ekonomije.

Reforme je Cukić sprovodio i u oblasti obrazovanja. Licej je pretvorio u Veliku školu sa tri fakulteta, preuredio sistem obrazovanja u osnovnim školama, gimnazijama, dajući primat prirodnim i tehničkim naukama, reformisao je i bogosloviju, podigao Realku i Višu žensku školu i osnovao Srpsko učeno društvo. Takođe, u srednje škole je uveo obavezno muzičko i likovno obrazovanje.

Pored toga, formirao je u Ministarstvu odeljenje statistike koje je stvaralo dela od velikog kulturnog značaja.

Foto: Politikin zabavnik - Osnove Narodne banke postavio Kosta Cukić

Odlazak oca srpske ekonomije 

Ubistvom kneza Mihaila, Kosta prestaje da obavlja ministarske poslove i ostatak života provodi u diplomatiji. Par meseci nakon atentata na kenza, Cukić je postavljen za poslanika u Bukureštu, a zatim u Beču, gde je, 1879. godine preminuo od tuberkuloze.

Kosta Cukić bio je prvi srpski poslanik u Austriji. Imao je šestoro dece, ali ona nisu uspela da dosegnu slavu svog oca.

"I posle njega Srbija je imala ministara finansija, ljudi revnosnih i rodoljubivih. Svaki je od njih po nešto otadžbini i opštoj stvari privredio. Ali u velikoj celini i u pravoj istini sve do poslednjeg vremena, svi smo mi više ili manje tek samo plevili na finansijskoj njivi koju je raskrčio, duboko poorao, zdravim semenom i znojem poštenog lica zasejao Kosta Cukić...", zapisao je 1885, šest godina posle Cukićeve smrti, Čedomilj Mijatović.