Ime Nikole Spasića vezuje se za zadužbinarstvo, humanitarni rad, pomoć onima koji imaju manje u periodu ubrzanog razvoja srpskog društva i države u drugoj polovini devetnaestog i prvoj polovini dvadesetog veka

Ko je bio Nikola Spasić?

Nikola Spasić bio je poznati beogradski trgovac koji vodi poreklo iz Južne Srbije. U vreme izbijanja ustanka u Šumadiji, njegov deda je pošao da se skloni od zuluma. Došavši u Beograd, ova porodica je počela svoj novi život pod novim prilikama i 02. novembra 1838. godine rodio se Nikola. Nikola je po završetku osnovne škole i prvog razreda gimnazije počeo je da izučava zanat u jednoj kožarskoj radnji, gde je pokazivao vrline vrednog i pouzdanog mladića. Tu mu se javlja želja da postigne ono što je i njegov gazda postigao.

Nikola Spasić je vredno radio i uspeo je da stekne veliko imanje i zauzme vidno mesto među trgovcima u beogradskoj čaršiji. Prvo velika kupovina bio je plac u Knez Mihailovoj ulici br. 33, gde je 1889. godine podigao zgradu od koje je imao lep prihod, pošto se nalazila u najprometnijoj ulici.

Nikola je potpuno bio predan radu i kući, iako ni u jednom braku nije imao dece. Živeo je povučeno, kafane ga nisu zanimale, a retko ste ga mogli videti i u šetnji sa prijateljima. U kući se živelo uvek skromno i bez onog spoljnjeg luksuza koji je sve više ulazio u kuće imućnih srpskih trgovaca. Mnogi malograđani su mu to zamerali. Međutim, u čaršiji je uživao ugled ne samo bogatog trgovca već i čestitog i mudrog čoveka čije se mišljenje o mnogim stvarima tražilo a saveti prihvatali. Sa drugom suprugom, Stankom - Cajom Spasić, proveo je najduži period svoga života. Uz njenu pomoć stekao je ogromno bogatstvo i još više razvio urođeni smisao za lepe stvari.

Foto: Михајло Анђелковић - Bista Nikole Spasića u Knez Mihailovoj ulici

Imovina i humanitarni rad

Ako se danas prošetate Knez Mihailovom ulicom, možda nećete ni biti svesni da je dobar deo palata u ulici pripadao upravo Nikoli Spasiću. Posle prvobitne kupovine placa na broju 33, na uglu Knez Mihailove i Ulice Vuka Karadžića kupio je kuću i na njoj dozidao još jedan sprat. Zatim je kupio i imanje u Knez Mihailovoj br. 19. Na ovom imanju, Nikola gradi novu zgradu, koja se sastoji iz partera i dva sprata, te jednog velikog pasaža sa radnjama. Danas je to poznati "Spasićev pasaž". Pred balkanski rat, kupuje u ovoj ulici i imanje "Sloga", čime mu je ispunjena davnašnja želja, jer je Spasićeva radnja bila preko puta "Sloge". Imanje i zgrada bili su nekada svojina kneza Aleksandra Karađorđevića.

U toku ratova Nikola Spasić, diveći se nacionalnom otporu i herojskim podvizima naših vojnika, osnovao je srpski Invalidski fond sv. Đorđe, kome je zaveštao veliko imanje na uglu Knez Mihailove i ulice Vuka Karadžića.

Nikola Spasić preminuo je 28. novembra 1916. godine na Krfu, deleći sudbinu svog naroda. Pa, ipak, njegova želja je bila da počiva u Srbiji, tako da 1923. godine supruga Stanka prenosi njegove zemne ostatke u kapelu na Topčiderskom groblju, koju je sazidao pre balkanskih ratova.

Foto: Wikipedia / Goldfinger - Zadužbina Nikole Spasića u okviru škole "Vuk Karadžić"

Zadužbina Nikole Spasića

Pošto nije imao dece, nakon smrti Nikole Spasića sva njegova imovina u Beogradu ostala je bez ovlašćenog staraoca. Sve što je za života stvorio, podelio je za života i testamentom u razne dobrotvorne i privredne svrhe. Naročito je bio darežljiv prema južnoj Srbiji, odakle je njegova porodica i potekla. Zabeleženo je da je donirao prvo zvono crkvi u Prizrenu i manastiru Gračanici na Kosovu, još za vreme turske vladavine. Uvek je brinuo za decu, pa je iz svojih sredstava podigao pri Palilulskoj školi Đačko sklonište za siromašne đake i ostavio poveću sumu novaca za podizanje jedne bolnice u Južnoj Srbiji. Podignuta je i bolnica u Krupnju, Dom staraca u Knjaževcu, a u Beogradu na Bulbuderu Gradska bolnica, za koju je potrošeno oko pet miliona dinara. Zadužbina je podigla na Beogradskom sajmištu izložbeni paviljon,  i time ostvarila i privredno-trgovački zadatak u duhu želje legatora. Po testamentu Nikole Spasića, iz zadužbinskih sredstava obezbeđeno je najveće zvono za Svetosavski hram.

Između dva rata, ova zadužbina izdržava nekoliko domaćih škola, od kojih se poklanja naročita pažnja školi u Štimlju na Kosovu u Domu društva Kneginje Ljubice. Takođe, zadužbina izdaje Letopis, u kome, pored izveštaja, donosi veoma lepe članke iz oblasti privrede i trgovine, iz pera naših priznatih pisaca.

Zadužbina Nikole Spasića pomaže i poljoprivrednicima, tako da, uviđajući veliki značaj gajenja stonog grožđa, odlučila je da potpomogne pojačavanje proizvodnje istog. 

Foto: Wikipedia / Fond B. Plazinića - Rumunski paviljon i Paviljon Nikole Spasića na Starom sajmištu 

Kursevi domaćinstva za devojke

Jedan od ciljeva Zadužbine, bio je da organizuje kurseve domaćinstva za seoske devojke širom Srbije. Nikola je smatrao da devojka, kao i muškarac, mora da misli na svoju budućnost, pre svega na svoju porodičnu sreću. Radi prosvećivanja devojaka osnivaju se i škole i kursevi, po ugledu na prosvetne ustanove naprednijih država. Obuke su se organizovale u samim selima, kako bi roditelji devojaka mogli svakodnevno da vide šta se predaje, i čemu se uče njihova deca. Obuke za seoske domaćice trajale su onoliko, koliko je potrebno da seoske devojke dobiju najosnovnije i najpotrebnije znanje iz domaćinstva, gazdinstva i nauke o vaspitanju dece, odnosno da dobiju znanje da postanu dobre domaćice, majke i vaspitačice.

Foto: Beogradske opštinske novine, 1935. - Gradska bolnica, zadužbina Nikole Spasića, izgrađena je tridesetih na samoj granici Bulbudera

Završetak Gradske bolnice posle smrti zadužbinara

Svakako jedan od najvećih projekata Zadužbine Nikole Spasića bila je izgradnja nove Gradske bolnice u Beogradu. Zahvaljujući ovom projektu, Beograd je dobio prvu modernu i, u higijenskom pogledu, savršeno uređenu gradsku bolnicu, u tadašnjoj Ulici Sv. Nikole na Zvezdari.

Prilikom svečanog osveštenja nove Gradske bolnice, tadašnji patrijarh Varnava je obavio obred osveštavanja u jednoj od bolničkih soba. Posle obavljenog verskog obreda patrijarh je održao veoma lep govor, ističući istorijski značaj podizanja zadužbina, koji je od vajkada ukorenjen u našem narodu, pa je između ostalog rekao:

"Vrli pokojnik sticao je trudoljubivo svoj imetak da bi ga posle svoje smrti stavio u službu opšte koristi. Ovim svojim aktom, on se podigao u red velikih narodnih sinova, a njegovo delo dokaz je da ih naš narod još uvek ima. Ovo delo dokaz je njegove velike moralne snage, koja ga je održavala kroz vekove. Delo Nikole Spasića ne treba da ostane usamljeno u našoj sredini. Ono treba da nas podseti na naše dužnosti prema kralju, državi i narodu. Ova zadužbina u isto vreme je i jedan korak na Hristovom putu. Ona će poslužiti podjednako svoj braći našeg ujedinjenog naroda bez obzira na veru”.

Po zaveštanju Nikole Spasića, bolnica je predata na upravu Opštini beogradskoj 01. decembra 1935. godine. Danas i dalje postoji, proširena i osavremenjena, a poznat među Beograđanima kao Kliničko-bolnički centar Zvezdara.

Zadužbina vredna kao Nobelova

Pre Prvog svetskog rata, imovina Nikole Spasića koja je bila zaveštana testamentom, iznosila je 10 miliona tadašnjih dinara, što je ju je stavljalo u red sa Nobelovom zadužbinom. Nažalost, sudbina ime je bila potpuno različita. I dok je Nobleova zadužbina nastavila da se uvećava, zahvaljujući vojnoj neutralnosti Švedske i ekonomskom razvoju, Spasićeva je doživela sudbinu svog naroda. Posle formiranja 1920. godine, Zadužbina je uspešno poslovala između dva svetska rata, ali to nije dugo trajalo, i kao i država, pretrpela je velike gubitke. Danas Zadužbina Nikole Spasića i dalje postoji, ali sa simboličnim prihodima od imovine koja je preživela ratove i nacionalizaciju, i trudi se da ispuni ciljeve koje je zacrtao ovaj veliki čovek. 

Danas ostaje nada da će u vremenu koje je ispred nas ova tradicija ponovo oživeti i da će beogradske ulice ispuniti nove zadužbinske zgrade nekih novih dobrotvora. Iako je današnje društvo izloženo velikim moralnim krizama, pojedinaca koji čine dobra dela još uvek ima.