Političke kontroverze tokom istorije često su umele ići na štetu onih koji su vlast držali u svojim rukama. Sticajem okolnosti, vlastodršci bi usled toga ponekad postajali tragičnim figurama naše istorije – ili omraženim ili nikad prežaljenim, ili pak oba u isto vreme zavisno od tabora opredeljenih "za" i "protiv". Bilo to njihovom odgovornošću ili spletom aktuelnih događanja, danas ih pamtimo kao ličnosti dramatičnih sudbina.

Među njima bismo svakako mogli navesti i poslednjeg jugoslovenskog Kralja. Petar II Karađorđević imao je za tako nešto mnogo preduslova: od porodičnih tragedija, okolnosti koje su ga zatekle nespremnim za ozbiljne životne (i pre svega političke) izazove, do intriga i spletki zbog kojih je iznova padao u nemilost (ne)istomišljenika. Stavovi po tom pitanju i dalje su podeljeni, te zaostavština kralja Petra II do danas nastavlja da izaziva interesovanje istoričara i laika.

Foto: Wikipedia / Kraljevska porodica Srbije - Kraljica Marija sa sinovima Petrom, Tomislavom i Andrijom

Očevo ubistvo i Kraljev odlazak u egzil

Kao najstariji sin kralja Aleksandra I i kraljice Marije, Petar II Karađorđević bio je naslednik  srpskog prestola. Po rođenju godine 1923. stekao je i uticajne kumove iz Ujedinjenog Kraljevstva – britanskog kralja Džordža VI i njegovu suprugu, kraljicu Elizabetu. Veza sa Ujedinjenim Kraljevstvom ostaće čvrsta tokom celog njegovog života, i to otkad se, nakon osnovnog obrazovanja stečenog na Belom dvoru, uputio na školovanje u Veliku Britaniju.

Prva tragedija zadesila je Petra sa svega 11 godina. Odlazak oca Aleksandra u Marsej radi jačanja saveza protiv nacističke Nemačke okončan je njegovim ubistvom 9. oktobra 1934. Ponevši nakon toga titulu Kralja, Petar II Karađorđević vraća se iz Ujedinjenog Kraljevstva u Beograd. Do njegovog punoletstva, vlast je preuzelo Namesništvo na čelu sa knezom Pavlom Karađorđevićem, a Petrov zvanični dolazak na presto usledeo je nakon burnih protesta širom Kraljevine Jugoslavije.

Foto: Univerzitetska bilioteka "Svetozar Marković" / "Beogradske opštinske novine", 1938. 

Nezadovoljstvo usled pristupanja Trojnom paktu kulminiralo je 27. marta 1941. Iako formalno maloletan, mladi kralj je državnim ukazom proglašen punoletnim i odmah preuzeo vlast. Ipak, nesrećni događaji nastaviće da potresaju Kraljevinu: po šestoaprilskom bombardovanju, predsednik tadašnje Vlade predlaže da se Petar II odvede u izbeglištvo. Aprila te godine zaputio se najpre u Grčku, Jerusalim i Egipat, a nekoliko meseci kasnije stigao je u Englesku.

Vladavina kralja Petra II trajala je svega 19 dana. Tokom boravka u Engleskoj, školovanje je nastavio na Kembridžu i potom pristupio britanskom Kraljevskom ratnom vazduhoplovstvu. Mladost i neiskustvo, udruženi s turbulentnim dešavanjima u ratom zahvaćenoj Evropi, ipak, imali su cenu – Petar II Karađorđević lako se nalazio u centru brojnih političkih afera.

Foto: Wikipedia / Kraljevska porodica Srbije - Venčanje Kralja Petra II i princeze Aleksandre

Kraljevsko venčanje – događaj koji niko nije dočekao s oduševljenjem

Već od samog početka rata, Kralj i Vlada suočili su se sa optužbama za kapitulaciju. Petar je to negirao rekavši da "ne misli prekidati borbu" iako je bio "primoran da pred nadmoćnijim neprijateljem napusti nacionalno zemljište". Teško je uspevao da izbegne i uticaj članova britanske vlasti s jedne, a sa druge strane jugoslovenske izbegličke vlade – tzv. Lige majora i vođe Ravnogorskog pokreta, generala Dragoljuba Mihailovića.

Naročito negodovanje izazvala je njegova odluka da se usred ratnih previranja oženi grčkom princezom Aleksandrom. Tome su se protivili jugoslovenski političari, ali i britanski premijer Vinston Čerčil. Iako je Čerčil načelno podržavao spregu jugoslovenske i grčke kraljevske dinastije, obe strane su smatrale da je ceremonija venčanja neprikladna u okolnostima rata. Odnosi sa britanskom vlašću usled toga su ozbiljno narušeni, a protiv Petrove odluke bila je i kraljica Marija – toliko da je njeno neslaganje dovelo do konačnog prekida odnosa.

Jedini koji je podržao Kralja bio je general Mihailović. Sredinom 1943. godine, Mihailović je čak organizovao prikupljanje potpisa građana koji su pozdravljali Petrovu nameru. Marta iduće godine, u jugoslovenskoj ambasadi Velike Britanije, Kralj Petar II ozvaničio je svoj brak sa grčkom princezom.

Vest o kraljevskom venčanju nije dobro odjeknula ni u ovdašnjoj ni u svetskoj javnosti. Pritom, britanski premijer nije blagonaklono gledao ni na jačanje odnosa između Kralja i generala Mihailovića. Takav raskol naposletku je doveo do pretnji da će Ujedinjeno Kraljevstvo proglasiti Petra II Karađorđevića saradnikom sila Osovine.

U nastavku pročitajte o drugom delu života poslednjeg jugoslovenskog kralja čiji je život bio obavijen političkim intrigama...