Podignut na vrhu Dedinja, Beli dvor bio je zamišljen kao biser kompleksa Kraljevskog dvora i dom za izdanke plave krvi iz loze Karađorđevića. Ipak, kroz svoju istoriju Beli dvor je za sebe okovao pregršt tajni i promenio nekoliko domaćina. Zanimljivo, svi su imali nešto zajedničko. Svi su bili vladari, svi su imali ogromnu moć i svi su dočekali, ne baš srećan, kraj.

Kraljevski planovi

Razmišljajući o svojim, tada još maloletnim sinovima, Petru, Tomislavu i Andreju, kralj Aleksandar I Karađorđević 1934. godine počinje izgradnju Belog dvora. Objekat je projektovao arhitekta Aleksandar Đorđević kao impresivno zdanje.

Ipak kralj Aleksandar I nikada nije video završen Beli dvor. Dok su radovi bili u punom jeku, on je ubijen u Marselju 9. oktobra 1934. godine. Tako je idejni tvorac i investitor izgradnje Belog dvora, postao prvi u nizu zlosrećnih vladara koji su ovaj dvorac nazivali svojim.

Radove je nastavio i dovršio knez Pavle, čovek koji je cenio umetnost i kome pripradaju sve zasluge za opremanje Belog dvora vrednim umetninama. Pavle je ujedno bio jedan od trojice članova namesništva koje je vladalo zemljom nakon ubistva kralja, a ubrzo je postalo jasno da je sva moć zapravo u njegovim rukama.

Foto: Digitalna biblioteka NBS - Pogled na Beli dvor i Avalu

Po završetku radova 1936. godine, knez Pavle je, sa porodicom, koristio Beli dvor kao svoju kuću, čekajući da Petar II Karađorđević stasa i preuzme poluge vlasti.

Samom zdanju, Pavle je dogradio garažu, ali i podzemno sklonište, verovatno imajući u vidu bezbednost svoje familije nakon atentata u Francuskoj.

Avaj. Pet godina kasnije, knez Pavle odlučuje da pristupi Trojnom paktu 25. marta 1941. godine. Samo dva dana kasnije usledio je državni udar i knez Pavle biva proteran u Grčku, a Drugi svetski rat se nadvija nad Jugoslaviju šestoaprilskim bombardovanjem Beograda.

Kneza Pavla britanske snage iz Grčke sproveode u Keniju u zatočeništvo. Tamo se nalazio sve do kraja rata kada je pušten, a do kraja života 1976. živeo je u Francuskoj.

Usud Belog dvora odnelo je svoju drugu žrtvu.

Foto: Wikipedia - Tito i Davorjanka Paunović koja je sahranjena u blizini Belog dvora

Brozova kuća

Posleratne godine Kraljevskom kompleksu donele su novog rezidenta – Josipa Broza Tita. Prva Brozova oduka bila je da se sva znamenja Karađorđevića uklone i zamene petokrakom. Umetnička dela koja je knez Pavle pribavio behu prodavana ili uništena, a od čitave zbirke ostale su samo tri slike među kojima i portret kralja Aleksandra I koji je naslikao čuveni Paja Jovanović.

Dolazak komunista u Kraljevski kompleks 1945. bio je obeležen ružnim i skrnavnim događajem – pucanjem u Hrista Pantokratora na svodu crkve sagrađene u sklopu Kraljevskog kompleksa.

Već naredne godine Tito će u šumi oko Belog dvora sahraniti i svoju veliku ratnu ljubav i sekretaricu Davorjanku Paunović Zdenku, koja je bolovala od tuberkuloze.

Foto: Screenshot - Čuvena fontana u Sobi šapata

Beli dvor i Kraljevski dvor bilo su mesto gde je Tito primao strane zvaničnike, mesto gde su se kovali brojni tajni planovi nezabeleženi na stranicama knjiga, a Soba šapata, o kojoj će kasnije biti reči, sakrila je više razgovora nego što uši pamte.

Titova sudbina dobro je poznata. Preminuo je 1980. nakon nekoliko meseci jakih bolova i gangrene noge koja je morala biti odsečena.

Brozova udovica Jovanka, nakon smrti supruga živela je veoma skromno sve do smrti 2013. godine, a Titova deca nisu dobila nikakvo nasledstvo.

Foto: Beli dvor porodice Karađorđević

Era Miloševića

U periodu od 1997. do 2000. godine Beli dvor bio je centralno mesto političkih dešavanja, a njime je gazdovao Slobodan Milošević, tadašnji predsednik države. On je upravo na ovom mestu snimao svoje političke govore, primao svoje saradnike, ministre, inostrane zvaničnike poput Ričarda Holbruka, pred NATO bombardovanje, Igora Ivanova, šefa ruske diplomatije...

Miloševićeva sudbina završila se neslavno. Nakon što je smenjen sa vlasti 5. oktobra 2000. godine, uhapšen je i odveden u Hag gde mu se sudilo zbog sumnji na ratne zločine.

Preminuo je u pritvoru u Ševeningenu 11. marta 2006. godine usled srčanog udara.

Foto: Kraljevski dvor porodice Karađorđević- Ulazni hol

Nije se štedelo

Kraljevski dvor, Beli dvor i Dvorska kapela posvećena svetom Andreju Prvozvanom od početka su zamišljeni kao raskošni objekti koji oduzimaju dah.

U prizemlju zgrade Kraljevskog dvora izgrađenog u klasicističkom stilu, smešten je Svečani hol i niz salona opremjenih u stilu Luja XV i Luja XVI sa venecijanskim lusterima. Pored njih, tu se nalazi Dvorska biblioteka koja je, svojevremno, imala impresivnu zbirku od oko 35.000 knjiga i Svečana trpezarija.

Na sprat se dolazi stepeništem iz Svečanog hola, a do pet velikih apartmana vodi galerija nad Holom. U potkrovlju se nalaze stanovi posluge i pomoćna biblioteka.

U suterenu su prostorije čiji su zidovi i tavanice raskošno oslikani po uzoru na dvorac u Kremlju, a tu je i čuvena Dvorana šapata. Ovaj prostor je projektovan tako da sadrži veliku fontanu koja se aktivira posebnim ključem. U slučajevima kada se vode poverljivi razgovori, fontana se aktivira, a zahvaljujući akustici i žuboru vode, potpuno je nemoguće čuti o čemu se razgovara.

Foto: Rburg87 - Tavanica Dvorske kapele

Dvorska crkva je priča za sebe, a njeno projektovanje pomogao je i čuveni Nikolaj Krasnov sa Ruske kraljevske akademije. Crkva je posvećena Svetom Andreju Prvozvanom, zaštitniku porodice Karađorđević, a građena je u srpsko-vizantijskom stilu.

Crkva je sa dvorom povezana galerijom ispunjenom stubovima, a zidovi od opeke obloženi su belim kamenom sa ostrva Hvara, poput cele rezidencije.

Pod je od oniksa koji je vađen iz Dvorskog majdana, iz sela Banjica kod Peći, istog onog kojim su obloženi Dečani.

Ulazna vrata koja vode u crkvu su od hrastovine, koja je izrezbarena srednjovekovnom ornamentikom i bronzom ukrašenim orlovima, a čitav ikonostas je urađen na osnovu najlepših fresaka iz svih srpskih manastira.

Foto: Kraljevski dvor porodice Karađorđević - Dvorska trpezarija

Beli dvor danas

Čitav dvorski kompleks danas koristi Aleksandar II Karađorđević sa svojom porodicom. Međutim, vlasnik zdanja koj eje proglašeno za kulturno dobro od izuzetnog značaja, je država.

Objekat je u prilično lošem stanju i potrebna mu je rekonstrukcija. Prokišnjavanje i vlaga nisu štedeli Kraljevske dvorove na Dedinju, ali on, ipak, odoleva i uhošćuje posetioce i danas.