Ako Vas je put ikada naneo u Zemun i ako ste, obilazeći njegove gostoljubive parkove i gostionice, uočili hordu veselih galamdžija, velika je verovatnoća da ste posvedočili okupljanju Voxovaca – posebne podvrste homo sapiensa, pripadnika znamenitog zemunskog plemena VIVA VOX! Ako vam se, dok ste posmatrali ove srdačne i druželjubive entuzijaste, na lice prišio širok osmeh, znajte da je to posledica neukrotive pozitivne energije, kojom ova nesvakidašnja družina obiluje i pleni.

Rođeni na Dan pobede

Ta energija je počela da se krčka još u đačko doba, u horu Zemunske gimnazije, gde je iskovano jezgro Viva Voksa. Jezgro dovoljno kompaktno da ga ni matura ne razbije. Iako su prerasli školske i stasali za klupe velikih amfiteatara, društvo iz gimanazijskog hora se okupilo oko svoje dirigentice i nastavnice muzičkog vaspitanja, Jasmine Lorin, i nastavilo sa druženjem i pevanjem. U početku su delovali pod okriljem KUD Branko Radičević, ali ubrzo su doneli odluku da proglase nezavisnost i sami odlučuju o svojoj sudbini.

Foto: FB stranica "Viva Vox"

Tako je 09.05.2005. godine na Dan pobede rođen Viva Vox, najpopularniji hor na ovim prostorima. Međutim, uspeh nije došao preko noći. Zapravo jeste, ali tek nekoliko godina kasnije. U međuvremenu, grupa je rasla i sazrevala. Vežbala i napredovala. Novi članovi su gotovo uvek regrutovani iz krugova porodica i najužeg društva, tako da se sinergija samo uvećavala. Održano je nebrojeno proba i nastupa, uloženo mnogo truda, vremena i emocija do tog 31. maja 2011. godine, kada je Viva Vox u beogradskom Domu Omladine izveo svoju obradu pesme Du Hast nemačke grupe Rammstein i oduševio čitav svet.

U rekordnom roku, ideja i energija ovih klinaca osvojila je milione srca, o čemu su svedočili sedmocifreni broj pregleda na YouTube-u i burne reakcije na društvenim mrežama. To je bio početak vrtogalvog uspona ovog, po mnogo čemu jedinstvenog, sastava.

Acapella obrade

Ohrabreni uspehom, nastavljaju da rade ono u čemu najviše uživaju, da se druže i pevaju obrade svojih omiljenih pesama. I to na njima svojstven način – bez pratnje ijednog jedinog instrumenta, koristeći samo svoja grla.

Čak ni “bubnjevi” koje mislite da čujete, nisu nikakva ritam mašina ili matrica. Ne, puls Viva Voxu daje beat boxer, srce hora, koji isključivo svojim ustima oponaša zvukove raznih udaraljki.

Nakon početnog uspeha, hor je snimio špicu za Utisak nedelje i dokazao publici da Du Hast nije bio slučajnost.

Ambasadori kulture

Nakon toga, publika je željno očekivala još, a Vox je ta očekivanja ispunio i nadmašio, priredivši publici čaroban koncert u prepunom Sava Centru. Mnogi su tada govorili da je reč o samo trenutnoj atrakciji i da Viva Vox više neće imati šta da pruži. Međutim, prevarili su se.

Ravno godinu dana kasnije Voxovci pune Sava Centar ne jednom, ne dva, već tri puta za redom i time potvrđuju svoj status velike zvezde! Ovim fantastičnim uspehom, sami su se preporučili za svoj, možda, najvažniji nastup u karijeri.

Nepuna dva meseca kasnije, na pravoslavnu Novu godinu, ukazana im je čast da predstavljaju Srbiju u sali Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku. I učinili su svoju zemlju ponosnom! Milioni ljudi je suznih očiju gledalo direktan prenos neverovatnog nastupa ovih klinaca, koji su pred najvišim svetskim zvanicama, punog srca pevali Tamo daleko, Ajde Jano, Marš na Drinu…

Nisu samo gledaoci kraj malih ekrana brisali suzne oči. Prema sopstvenom priznanju, nakon ovog veličanstvenog nastupa, mnogi članovi hora su ronili suze radosnice i ponosnice.

Tih dana Viva Voks je bio glavna tema u svim srpskim medijima, ali i svakodnevnim razgovorima - Ambasadori kulture! Ponos nacije! Inspiracija i simbol generacije! – samo neki su od epiteta, koje je Viva Vox više nego zasluženo poneo.

Naravno, Voksovci se nisu ovde zaustavili. Puni entuzijazma, nastavili su da nižu sjajne nastupe širom Srbije, ali i izvan njenih granica.

Kad zamena nadmaši

Da je to tim velikog srca, tim koji neće ustuknuti ni pred kakvim izazovom, Voksovci su dokazali u junu 2013. godine kada ih je Beogradska filharmonija zamolila da zajednički izvedu Devetu Betovenovu simfoniju na proslavi svog 90. rođendana u Kolarčevoj zadužbini.

Naime, sticajem nepredviđenih okolnosti, neposredno pred svoj veliki jubilej, Beogradska filharmonija je ostala bez hora, koji joj je bio neophodan da bi mogla da izvede delo planirano za tu priliku. Uprkos činjenicama da klasična muzika nije njihov fah, da malo ko u horu govori nemački jezik, da ih je brojčano višestruko manje nego što delo zahteva, da imaju premalo vremena za pripreme… Voksovci su skupili hrabrost.

Danonoćno su učili deonice, jedni drugima pomagali, učili tekst…

Rezultat je bila tačka na kojoj se dodiruju java i stvarnost. Njihov podvig je aplauzom, osim publike, pozdravio i sam maestro Muhai Tang i čitav orkestar.

Neposredno nakon kratkog izleta u klasičnu muziku, Viva Voks se u velikom stilu vratio svom žanru. Eksplozivnim i srčanim nastupom ovog hora otvoren je EXIT festival i prema rečima samih pevača, mnogima od njih je upravo to najdraži nastup. Izvodili su samo pesme tvrđeg zvuka, koje inače najviše vole i po kojima su se, između ostalog, i proslavili. Publika je u transu skakala i pevala zajedno sa horom, ne mareći za kišu koja je uporno padala. Bio je to pravi rok spektakl, pun emotivnog naboja. Noć za pamćenje!

Foto: FB stranica "Viva Vox" - Voxovci na Kineskom zidu

I Kineze dirnuli u srce

Nakon ovakvog “razuzdanog” nastupa, Viva Vox je dobio još jedan težak i odgovoran zadatak - da predstavlja svoju zemlju u najvišim diplomatskim krugovima, ali ovoga puta na suprotnom kraju sveta - u Velikoj dvorani naroda u Pekingu.

Kako i sami pevači ističu, nastup je bio potpuno suprotan onom na EXIT-u, jer publika u početku nije pokazivala nikakve emocije. Nije bilo čak ni kurtoaznog aplauza, što je poprilično zbunilo ove sjajne pevače, navikle na burne ovacije. U neverici su razmenjivali poglede po sceni, kada je, nakon prve numere, salom zavladala grobna tišina. Tek kasnije su saznali da je to uobičajeno za ove krugove i da se ništa drugo nije ni moglo očekivati.

Međutim, pozitivna energija ovih sjajnih devojaka i mladića nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa tako ni diplomate sa dalekog istoka. Kako je koncert odmicao, Viva Vox je malo po malo uspevao da opusti i razgali publiku. Atmosfera se lagano zagrevala, a kada je usledio blok pesama na kineskom jeziku, sala je eksplodirala. Najviši zvaničnici Kine, ali i mnogih drugih zemalja, na nogama su pozdravili Viva Vox, hor koji je još jednom Srbiju učinio ponosnom.

Jubilej za pamćenje

Usledili su mnogobrojni koncerti i rad na prvom studijskom albumu, koji je promovisan u MIXER HOUSE - u 01.04.2015. godine. Sve je ovo bila uvertira za veliki događaj koji se euforično pripremao. Punom parom, Voxovci su organizovali koncert za svoj deseti rođendan. Meseci svakodnevnih proba i napornih priprema, rezultirali su zaista svetskim spektaklom u beogradskoj Kombank Areni, pred oko 12.000 ljudi.

Za razliku od nekih ranijih nastupa, kada su se dovijali uz pomoć štapa i kanapa, ovog puta sve je prštalo od lasera, svetlosnih i drugih vizuelnih efekata, a na bini je postavljen video bim. Vrhunsko ozvučenje se doterivalo danima pred koncert. Jednostavno, Voxovci su uložili sve kako bi publici priredili koncert za pamćenje. Mesecima su živeli za taj dan!

Publiku su obasjali svojim punim sjajem! Bio je to dan kada su celoj Srbiji pokazali kakvi su zapravo profesionalci, ovi zemunski “amateri”.

Foto: Foto Kifla - Ljubav kao inspiracija

Hobi u 400 prstiju

Kada nisu na sceni, članovi ovog hora su lekari, farmaceuti, pravnici, ekonomisti, inženjeri… Njima je hor samo hobi, iako je postepeno prerastao granice usputne zabave. Sve ove kolosalne uspehe postigli su isključivo vođeni ljubavlju prema muzici i ljubavlju jednih prema drugima.

Sve što su postigli, postigli su potpuno sami. Od pisanja aranžmana za pesme do organizacije i promocije nastupa. Nažalost, nisu imali ni sponzore, ni pomoć države, ni menadžera... Sve sami, sa svojih 400 prstiju. Više nego zadivljujuće, zar ne?

Nakon spektakla u Areni usledile su desetine koncerata po skoro svim većim gradovima Srbije, kao i nastupi na skoro svim regionalnim festivalima – Sea Dance, Bear fest, Arsenal fest… Međutim, sa najtežim izazovom suočavaju se ne na sceni, već iza nje.

Neki novi klinci

Najstariji članovi hora. Odavno više nisu bezbrižni klinci i život pred njih ubrzano postavlja sve veće i ozbiljnije izazove. Kako sami napominju, Viva Voks im je godinama bio prioritet u životu, ali prioriteti se menjaju. Razvijaju se karijere, zasnivaju porodice… Iako su svoju mladost uložili u svoj hor i od njega stvorili instituciju, svesni su da neće moći zauvek sa istim žarom i energijom da mu se posvete. Ili bar neće moći toliko svog vremena da mu pruže. A ovaj hor ne zaslužuje ništa manje od maksimalne posvećenosti.

Veličina Viva Voxa najbolje se ogleda u odgovornosti koju njegovi članovi, njegovi stvoritelji osećaju prema njemu, u želji da hor nastavi svoju blistavu misiju i bez njih samih. Kao i uvek, zajednički i složno su odlučili da raspišu veliku audiciju i prvi put od osnivanja prime veći broj novih članova.

Temeljno i brižno su birali svoje naslednike, želeći da na njihova mesta dođu pevači bolji od njih samih. Mesecima su pevali zajedno, sve dok se nisu uverili da je nova generacija primila njihovu energiju i postala spremna za nova velika dela. Siguran u blistavu budućnost svog voljenog Voksa, veliki deo jedne generacije pevača, svoju opremu za nastupe zauvek je spakovao.

Međutim, nastupali ili ne, oni će zauvek ostati Voksovci, pripadnici znamenitog zemunskog plemena Viva Vox, koje se u poslednje vreme značajno uvećalo. I dalje će deliti i dobro i zlo. I dalje će jedni druge nositi kroz život. I dalje ćete ih viđati kako, svi skupa, nasmejani galame po zemunskim parkovima i gostionicama, dok svojom nesputanom i neukrotivom pozitivnom energijom prišivaju široke osmehe na lica prolaznika.

Kažu da se dobar glas daleko čuje, a glas Viva Voksa će se tek oriti svetom.