Beograđani su uživali u napitku od ječma još u 19. veku. Naime, u zdanju na uglu Cetinjske i Skadarske ulice, do 2006. godine, radila je jedna od najstarijih i najvećih pivara u Beogradu - Bajlonijeva pivara. Nesporno je da je dolaskom Bajlonija na ove prostore i njegovih savremenika po zanatu (Vajferta), započela industrijalizacija ruralne Srbije.

A sve je počelo sa Filipom Đorđevićem koji je oko 1850. godine izgradio pivaru koju su stanovnici prozvali Mala ili Filipova pivara. Porodica Bajloni stigla je u Beograd iz Češke. Ignjat Bajloni Stariji želeo je da emigrira u Ameriku, ali na nagovor šuraka Antona Nemeca, koji mu je u pismu poručio: "Dolazi, nema bolje Amerike od Srbije", menja plan i stiže u Beograd.

Filipova pivara je nakon ulaska u firmu "Ignjat Bajloni i sinovi" predata na upravu Jakovu Bajloniju, tada već poznatom i uglednom beogradskom trgovcu i privredniku. Već u prvih nekoliko godina rada pivara je modernizovana i stavljena je u rad prva parna mašina, takođe, među prvima u gradu koristila je električnu energiju Beogradske električne centrale. Uz pivaru je 1892. godine izgrađena i gostionica pod nazivom "Kod male pivare" koja je kasnije postala poznata kao "Skadarlija".

Foto: Wikipedia - Začetnik loze Ignjat Bajloni Stariji

Prilikom iskopavanja temelja za novu zgradu pronađeno je oko deset slonovih zuba kao i ljudska lobanja. Naučnici su utvrdili da je u pitanju lobanja lovca iz starijeg kamenog doba kojeg su simbolično nazvali „prvi Beograđanin“. 

Za kvalitet svojih proizvoda Bajlonijeva pivara dobila je razna priznanja tokom poslednje decenije 19. veka. Na svetskim izložbama u Parizu i Anversu bila je dobitnik nekoliko zlatnih i srebrnih medalja. Početkom 20. veka  povećala je svoju proizvodnju tako da je iz nje "izlazilo" najviše piva u zemlji. Smatra se da je 1903. godine pivara proizvodila oko 28 hiljada litara svetlog piva "Prvenac" i "Plzen", kao i tamnog "Prvenac" i "Salvator". Radilo je u proseku 50 stalnih radnika i to samo muških.

Interesantan podatak je i to da je u ovoj pivari, u periodu od 1906. do 1913. godine, kao državni kontrolor državne trošarine radio pisac Bora Stanković.

Foto: DeviantArt / BHorwat 

Tokom Prvog svetskog rata i okupacije, Pivara je oštećena i nije radila. Čim su topovi i puške utihnuli, Bajlonijevi su odmah započeli obnovu razrušene pivare. Nabavljena je oprema iz Nemačke, Austrije i Čehoslovačke. U međuratnom periodu proizvodilo se nekoliko različitih vrsta piva: svetla piva "Prvenac" i "Eksport", "Uskršnje" crno pivo, "Imperijal" karamel pivo, "Staut" crno pivo spremljeno na engleski način i specijalno crno pivo.

Foto: Facebook stranica "Crno-beli Beograd"

U tom period pivara je imala više različitih zanatskih radionica: kolarsku, stolarsku, saračku, limarsku, kovačku u kojoj su se popravljala kola, potkivali konji i šili kaiševi, elektrotehničku radionicu i mašinsku sa dva struga, bušilicom, švajsaparatom, i drugo. Pivara je posedovala i svoja vozni park: 7 pivarskih vagona nosivosti po 10 tona, 6 kamiona od 5 i 1,5 tona nosivosti i 28 špediterskih kola. Pivara je imala vrlo razgranatu prodajnu mrežu, od kojih su u vlasništvu bila ona u Beogradu u Karađorđevoj 18 i na Topčiderskom drumu; zatim u Zemunu, u Ulici cara Dušana, Velikom Gradištu, Radujevcu i u Mladenovcu. Uz sopstvenoj mreži, ali u tuđoj režiji, posedovala je 48 stovarišta u raznim mestima Srbije, Vojvodine, Bosne i Hrvatske.

Sedište Pivare bilo je u Beogradu u Cetinjskoj 15. Firma je bila ortačka, a više je nego izvesno da je na njen rad i donošenje odluka najviše uticaja imao njen najistaknutiji član Ignjat J. Bajloni Mlađi.

Šta je sve bio Ignjat Bajloni?

Foto: Wikipedia - Ignjat Bajloni Mlađi

Ignjat Bajloni ostavio je značajan pečat u privrednom i društvenom razvoju Beograda i Srbije. Od jednog od osnivača Srpskog brodarskog društva, preko predsednika Udruženja beogradskih industrijalaca i Industrijske komore, do guvernera Narodne banke Kraljevine Jugoslavije.

Potpis Ignjata Bajlonija Mlađeg nalazio se na licu novčanice - Ženska glava sa lovorovim vencem, koja je prva štampana u novoizgrađenom Zavodu za izradu novčanica u Topčideru  1929. godine. Ignjat Bajloni umro je 1935. godine.

Foto: Facebook stranica "Crno-beli Beograd" - Bajlonijeva pivara i Bajlonijeva pijaca pre rata

Pivara posle Drugog svetskog rata

Krajem 1946. godine, pivara je nacionalizovana i nastavlja rad kao pivara "Beograd" do 1950. godine kada se sa Narodnom pivarom iz Pančeva i pivarom "7. juli" (bivša Vajfertova pivara) iz Beograda udružuje u firmu Industrija piva "7. juli".

Beogradsku industriju piva i bezalkoholnih pića – BIP formiraju pivare "Beograd" i "7.juli", kao i preduzeće "Bezalko" 1963.godine.  Od 1973. do kraja 1989. Bajlonijeva pivara posluje pod nazivom BIP OOUR Fabrika piva "Skadarlija". Početkom devedesetih godina u njoj je počela da se proizvodi i mineralna "Skadarlijska voda", tzv. selenska voda, a u sklopu pivarskog kompleksa izgrađen je jedan od prvih tržnih centara u Beogradu. BIP je 2006. godine prodao Pivaru zajedno s pivnicama "Velika Skadarlija", "Bajloni", "Aleksandar" i Poslovno-tržni centar "Skadarlija" sa 85 lokala firmi "Star immobiliare" DOO.

Novi vlasnici nisu nastavili sa osnovnom delatnošću, tako da je jedna duga istorija proizvodnje piva u ovom delu Beograda okončana nakon 156 godina.