Dugo je vremena prošlo da bi se grafit, poruka, crtanje na slobodnim gradskim površinama, izborio za status umetnosti. Ni to nije do kraja definisano, ili možda jeste dodavajući prideve – ulična, alternativna. Bila kako nazvana, zadavala je, a i sada zadaje komunalcima probleme kako ih "skinuti" sa zidova i mesta "gde im mesto nije".

A kod nas, u Sremskoj ulici u Beogradi, jedan grafit ima status "zaštićenog" jer je pre nepun vek napisan i smatra se prvim srpskim grafitom.  Sada je "uramljen" uz objašnjenje zašto je to urađeno. U osnovi svega "stoji" ili je bila politika. Još preciznije, izbori s početka prošlog veka za Beogradsku opštinu, sa jasnom porukom: "Glasajte za Filipa Filipovića”.

Izbori za Beograd

Ko će vladati prestonicom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1920. godine odlučivalo se na neizvesnim izborima. Među učesnicima je bila mlada politička sila, Komunistička partija Jugoslavija, koja je tog avgusta, organizova snažnu predizbornu kampanju. Njihov kandidat za prvog čoveka Beograda bio je matematičar, revolucionar, jedan od osnivača i prvi sekretar KP Jugoslavije Flip Filipović.

Filipović je veoma studiozno pripremio, a vreme je pokazalo, i uspešno realizovao kampanju. Kažu da nije bilo sindikata ni partijske organizacije koju nije posetio, razgovarao sa članovima i građanima, organizovao predavanja i sastanke. Svedok te predizborne kampanje je danas zaštiće slogan u Sremskoj, kratak i jasan "Glasajte za Filipa Filipovića” i važi za najstariji grafit Beograda.

Kampanja je urodila plodom pa su Beograđani 25. avgusta iste godine izabrali komunistu Filipa Filipovića za gradonačelnika prestonog grada Kraljevine. Bio je to "šamar" koji je "zabrideo" režim, a "zazvečao" je i van granica Kraljevine.

Foto: "Ilustrovani list", 1920.

Mandat od 7 dana

Režim se nije mirio sa rezultatima beogradskih izbora, jer osvojiti vlast u prestonici i tada kao i danas, ima posebnu političku težinu, pa je pribegao policijskoj sili. Naime, istorija je zabeležila da je Filipovićev mandat trajao samo sedam dana, jer su policijski odredi zaposeli kancelarije novoizabranih opštinskih odbornika i sprečila da preuzmu, legitimnu na izborima, osvojenu vlast u Beogadu. Šta se sve dešavalo u opštinskom zdanju tih podizbornih dana ostalo je zapisano od samih učesnika. Jedan od njih, Vladimir Mirić piše:

"U kancelarijama Opštine nije bilo ni jednog službenika, a njihova mesta su zauzeli toga dana policajci. Upravnik grada saopštio nam je da samo kolektivno, svi odjednom, možemo ići, dok nam pojedinačni izlazak nisu dopuštali; telefone nam takođe nisu dali na upotrebu. Posle dužeg savetovanja složili smo se da bi svaki naš fizički otpor unutra bio besmislica. Razlog za naše suspendovanje bio je tobože u tome što nismo položili zakonsku zakletvu, što je drug Pavle Pavlović prilikom polaganja zakletve dao izjavu: da nas verska zakletva neće vezivati i prinuđivati na dobar rad, već Obaveza koju smo dali našim biračima".

Komunisti su uložili žalbu što nije imalo efekta kod režima, Filipović ipak nije vraćen na mesto prvog čoveka Beograda.

Neprijatelj države

Povod da se obračuna sa Filipovićem i PKJ završi, režim je našao već sledeće godine u pokušaju atentata na regenta Aleksandra, koji je pokušao član komunističke partije Spasoje Stejić. Naime, mladi reovlucionar koji je radio kao moler na rekonstrukciji zgrade Ministarstva građevina u ulici Kneza Miloša, iskorisito je momenat u kome je svečana Vidovdanska povorka prolazila pored zgrade, da baci na kočiju sa regentom upaljene štapove dinamita. Umesto u kočiji, dinamit je završio na telegrafskom stubu i eksplodirao. Srećom, nije bilo ljudskih žrtava, ali je usledila velika zbrka. U svojevrsnoj hajci uhapšeno je kompletno rukvodstvo, poslanici partije uhapšeni su u parlamentu, pa i Filipović. On je na Vidovdanskom procesu osuđen na dve godine zatvora zbog "revolucionarne delatnosti".

Po izlasku na slobodu Filip Filipović beži u SSSR. Pod imenom Boško Bošković iz Moskve vodi partiju u emigraciji. Kao žrtva Staljinovih čistki, Filipović je 1938. godine uhapšen i streljan. Njegova kuća u Takovskoj 35, godinama je bila pod zaštitom države, ali je nažalost srušena. Od svih tragova ovih dana revolucije, ostao je samo grafit na zgradi u Sremskoj koji je preživeo do danas.