Bez obzira kako gledali na zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca, ova zajednica tokom skoro sedamdeset godina svog postojanja, duboko je obeležila istoriju ova tri naroda. Nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, svečano je objavljen 1. decembra 1918. godine u Beogradu, koji će postati i njegova prestonica. 

Nastanak ideje

Sama ideja o oslobođenju i stvaranju nezavisnih nacionalnih ili zajedničke države južnoslovenskih naroda svoje korene vuče još iz vremena Prvog i Drugog srpskog ustanka. Posle stvaranja nezavisnih država Srbije i Crne Gore, ova ideja kao plamen se proširila i drugim krajevima, od kojih su najveći pobornici ideje bili narodi Bosne i Hercegovine i Hrvatske, posebno kroz Ilirski pokret. 

U jeku Prvog svetskog rata, 1915. godine u Londonu dolazi do stvaranja Jugoslovenskog odbor koji su činili političari i ugledniji građani iz krajeva pod Austro-Ugarskom, a čiji je cilj bio stvaranje nezavisne zajedničke države svih Južnih Slovena. Odbor 1917. godine, kada je već bilo izvesno da će Srbija iz rata izaći na strani pobednika, potpisuje sa Kraljevinom Srbijom Krfsku deklaraciju. Ova deklaracija bila je prvi zvanični akt kojim je bilo navedeno stvaranje zajedničke države nakon okonačanja Prvog svetskog rata. 

Aktom je bilo predviđeno da država bude ustanovljena kao ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija koju su činila tri konstutivna naroda: Srbi, Hrvati i Slovenci. Teritorijom je obuhvatala sve teritorije na kojima su bili naseljeni ovi narodi, te da Ustavom, koji je trebalo da bude donesen posle zaključenja mira, budu proklamovana sva demokratska lična i građanska prava. 

Sa svoje strane, Srbija je ideju o jednistvenoj državi prvi put proklamovala još decembra 1914. godine Niškom deklaracijom, a tokom ratova je održavala aktivne kontakte kako sa Jugoslovenskim odborom, tako i sa Crnogorskim odoborom za narodno ujedinjenje, koji je osnovan 1917. godine. Naravno, sve ovo ne bi bilo moguće bez podrške vojnih sila koji su novu državu videli kao tampon zonu između Istoka i Nemačke i svojih interesa na Mediteranu. 

U predvečerje proglašenje države

Formiranjem Narodnog vijeća  Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 29. oktobra 1918. Koje je bilo predstavnik interesa južnoslovenskih naroda sa teritorije Austro-ugarske, počela je završna faza formiranja nove države. Iako međunarodno nepriznato, pa čak i nazivano "komičnom operetom" od strane italijanskih vlasti, Vijeće je otpočelo pregovore sa srpskom vladom. Prilikom pregovora koji su trajali 23. i 24. novembra, postignut je kompromisni dogovor  o uređenju nove države, te odabran odbor koji se par dana potom uputio u Beograd. 

Predstavnici Narodnog vijeća pristigli su posebnim vozom u Zemun rano ujutro 27. novembra, gde im se pridružio i kurir Jugoslovenskog odbora Rudolf Đunio. Sledećeg dana, prevezeni su brodom u Beograd, gde su oko 10 časova svečano dočekani od strane predstavnika vlade Kraljevine Srbije i Beogradske opštine. Dobrodošlicu im je poželeo i veliki broj Beograđana koji je sa oduševljenjem klicao. Zatim je usledilo intoniranje sve tri himne u izvođenju Prvog beogradskog pevačkog društva. 

Tokom naredna dva dana u Hotelu "Grand", gde su gosti bili smešteni, vođeni su pregovori između predstavnike srpske vlade i Narodnog vijeća, a potom je formiran šestočlani odbor čija je svrha bila postavljanje osnova uređenja buduće kraljevine. U njega su ušli Ante Pavlović stariji, Svetozar Pribičević, Smodlaka, te Stojan Protić, Ljubomir Nenadović, Ninčić. 

Dan kad je rođena Jugoslavija

Pregovori između srpske vlade i Narodnog vijeća bili su uspešni. U večernjim satima 1. decembra 1918. godine delegacija Narodnog vijeća uputila se u kuću Krsmanovića na Terazijama, koja je u to vreme služila kao privremeni regentov dvor, pošto je obližnji dvor još uvek bio u devastiranom stanju. Tu su ih dočekali regent Aleksandar, te prestavnici srpske vlade ministri Stojan Protić, Ljubomir Nenadović, Momčilo Ninčić i vojvoda Mišić. 

Ovaj susret regenta i Ante Pavelića starijeg dočekan je sa oduševljenjem od stane okupljenih i povike: "Živeo! Živeo!" Zatim je Pavelić pročitao adresu kojom se narodi Crne Gore, Hrvatske, Slovenije, Bosne, Hercegovine i Vojvodine izjašnjavaju o ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom pod krunom Karađorđevića i formiranju zajedničke države na osnovama jedinstva i jednakosti. Na kraju adrese, nalazili su se odlučujući pozdravi:

"Neka živi Njegovo Kraljevsko Veličanstvo Kralj Petar!

Neka živi Vaše Kraljevsko visočanstvo!

Neka živi cio naš ujedinjeni srpsko-hrvatsko-slovenski narod!

Neka živi slobodna ujedinjena Jugoslavija!"

Novine prenose da je ova izjava zajedničke volje dočekana sa velikim uzbuđenjem, koje se osetilo i u glasu prestolonaslednika koji je zadrhtao kada je izgovarao: "Proglašavam ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca!"

U narednim danima formirano je Privremeno narodno predstavništvo, koje je uz regenta Aleksandra i vladu vršilo vlast u državi. Ovaj Prvodecembarski akt je sve do donošenja Vidovdaskog ustava bio i najviši pravni akt u državi,  te osnovu državno-pravnog sistema novoformirane i kobne zajedničke države.