Neslućen pljesak se prolomio na stadionu JNA kada su beogradski mališani prvi put na pozornici ugledali svoje najdraže likove iz Diznijevih uradaka. Bila je to premijera “Diznijeve simfonije” na ovim prostorima, koja je priredila doživljaj života svim okupljenim srećnicima.

Lepljivi prsti Hromog Dabe

Istini za volju, tema predstave nije bila nimalo originalna, šta više daleko izlizana, ukalupljena borba dobra i zla, ali to nije sprečilo dečurliju širom Beograda da vuku za rukave svoje roditelje i bake i deke i non-stop im dosađuju ne bi li ižicali ulaznicu, ali i pratnju za nastup. 

Glavni zlikovac u “Diznijevoj simfoniji” na stadionu Jugoslovenske narodne armije jednog pre podneva 1956. godine bio je niko drugi do Hromi Daba. Naime, on je bio zli veleum koji je stajao iza pljačke dečjih poklona. No, popularni Hijavata, uz pomoć svojih pajtosa, indijanskih saboraca, Paje i njegovih sestrića, te Čite dao se u lov na mućka. Nakon dva sata izvođenja pred više hiljada čilih i veselih mališana sa užareno crvenim dlanovima, Hromi Daba je bio ščepan, izveden pred lice pravda, a pokloni vraćeni zakonitim vlasnicima. 

Dva sata na iglama

Čitava dva sata beogradski glumci i komičari su oživljvali Diznijeve junake iz stripova i crtanih filmova, nastojeći da neprestano drže pažnju mladoj publici. Kao opijeni, klinci i klinceze čak poglede sa scene nisu skidali ni kada je na red došla baletska tačka plesačke trupe Smiljane Smilje Mandukić, kao ni solisti na harmonici i fruli, te program dečje radio grupe “Nikola Tesla” i ženskog okteta Radio Beograda.

Član “Beogradske komedije”, čuveni Ljubiša Baja Bačić, bio je zadužen za izvođenje arije iz bajke “Pinokio” i dečje pesme “Joca voli da spava” i “Strašan lav”. Kada su na binu izašli i akteri poznate operete “Vuk i tri praseta”, oni su, takođe, dobili gromoglasni aplauz malih posmatrača.

Svaka ulaznica ujedno i srećka

Kao kod mnogih drugih priredbi u to vreme, i ovde je organizovana je lutrija u promotivne svrhe. Svaka kupljena karta je istovremeno bila i srećka. Nasumice izabrani iz publike, nagrade su izvlačili jedan dečak i dve devojčice, koji su usrećili gotovo tri stotine svojih vršnjaka sa raznoraznim poklonima.

“Štucavica” na JNA u pauzama

Međutim, iako je naizgled sve delovalo je prošlo kao podmazano, to zapravo nije slučaj. Oštro oko posmatrača uvidelo je da organizacija samog događaja nije bila na nivou. Naime, glavne primedbe su bile vezane za preduge pauze između pojedinih tačaka, kao i da su određeni izvođači oko bine neretko onemogućavali publici da isprati program kako treba. Istovremeno iznete su zamerke i na račun kostima aktere, koji su okarakterisani u štampi kao “neukusni”. 

Svi ovi nedostaci su svakako kvarili utisak o inače divnoj zamišljenoj priredbi, te su morali da se što pre dovedu u red zato što je sledilo uprizorenje “Diznijeve simfonije” u Novom Sadu i Kragujevcu. No, na kraju sve ovo nije nimalo omelo decu da uživaju puna dva sata u kerefekatama Diznijevih junaka, a da naposletku napuste stadion JNA sa kezom do ušiju, jedva čekajući da se sa društvom sito ispričaju i podele utiske sa priredbe.