Kad bi kakva zvezda svetskog kalibra rešila da navrati u Beograd, često bi je zapratio gromoglasan odjek. Malo kome to ne bi postala nezaobilazna tema za pretresti, iako uz hiperprodukciju raznih zvezdica, danas takvi utisci sve slabije odjekuju.

Teško ih je i porediti s vremenom kad je Beograd bio prestonica Kraljevine SHS. Doduše, i zvezde svetskog kalibra ostavljale su drugačiji dojam, kao što ni prestonica nije bila sasvim ista. Kad je u Beograd navratila Džozefin Bejker, podigla je sve na noge – tim pre što je i sama širom sveta izazivala oprečne odjeke.

Uzbudljiva karijera tamnopute devojke nasmejanih očiju

’20-tih godina prošlog veka, pojam egzotične plesačice (pa još tamne puti) bio je relativno taze koncept. I u rodnoj joj Americi, Džozefin Bejker (1906 – 1975) stasavala je i plesala između novog ustrojstva (feminističke) slobode i rasno podeljenih ulica rodnog Misurija.

Smelo je pratila svoj dar za pevanje i ples. Šarmantna i spontana, doplesala je do elitnih teatara Menhetna, Brodveja, Pariza i Sen Žermena. Kada je odenula čuveni banana-kostim, oduševljena publika – ali i negodujući kritičari – svedočili su do tad retko viđenom performansu dame koja će postati najpoznatija plesačica u istoriji.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije / "Vreme", 1929, screenshot - Dolazak Džozefine Bejker najavljivan je mesecima unapred

Međutim, i ushićenje javnosti umelo je biti selektivno. Iako neospornog talenta i harizme, ekstravagantni Džozefinini kostimi neretko su tek strateški skrivali izvesne delove stasa. Ali, Džozefin je bila mnogo više od toga. Borila se protiv rasizma sa Martinom Luterom Kingom, negovala i zbrinjavala siromašnu decu i na kraju ponela najvažnija francuska vojna odlikovanja.

Divila su joj se i priznata imena svetske umetnosti: Ernest Hemingvej, Silvija Plat, Gertruda Stajn, Skot Ficdžerald, kao i Žan Kokto, Anri Matis i Pablo Pikaso. Uz zanosnu lepotu, iskričav pogled i nestvarno beo osmeh, Kreolska boginja – kako su je umetnici od milja zvali – naprečac je osvajala i elitu i običan svet.

Prvi put u Beogradu – dan kada je mlada Amerikanka zakrčila prestoničke ulice

Kad je aprila 1929. godine pristigla u Beograd, Džozefin je tek mogla da nagađa kakav će joj doček biti upriličen. Pred publikom koja je ushićeno iščekivala njen nastup trebalo je da zaigra tek prvi put.

Sličan dojam je imala i prestonica Kraljevine SHS. Znalo se da je Džozefin zvezda svetskog glasa i stasa, te da je pristigla pravo iz brodvejskih i pariskih teatara. No, znalo se i da njen uzbudljiv život odjekuje tračevima i aferama.

Tako su i utisci Beograđana bili relativno oprečni. Srećom, mladi koji su prigrlili trendove popularne kulture nadjačali su tiha negodovanja i rasne predrasude. Euforija je tog dana bila nezapamćena: čim je koraknula na beogradsku Železničku stanicu, Džozefin je ostala zasuta divljenjem, ushićenjem i glasnom cikom i smehom.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije / "Ilustrovani list", 1929, screenshot - Štampa je pratila svaki korak gospođice Bejker u Beogradu

Tamnoputa lepotica ostala je pomalo zatečena. Ipak, uzvratila je istom merom, u svom prepoznatljivom maniru: "A Džozefina se samo smeje, smeje prosto i srdačno bez afektacije. Ne smeši se kao primadona, nego se smeje prirodno i glasno. Krupne njene oči igraju kao na žeravici, ali bez drskosti, bez oholosti."

Ovako je o njoj tada pisala "Politika". Tiskanje, kolone za autograme i zakrčena Knez Mihailova priličili su do tada retko viđenoj senzaciji. Jedino su novinari i reporteri donekle naginjali ka očaju – bilo je očito da će intervju sa Džozefin Bejker biti poseban poduhvat. Prestonička štampa dizala ju je u visine. Na predstavi u elitnoj palati Luksor Džozefin je, kako je svedočila publika, "pevala dušom, a ne glasom". Svoje potpisane fotografije prodavala je na beogradskom korzou, a novac koji je sakupila – ukupno 1.430 dinara – prosleđen je siromašnim mališanima prestonice. "Samo sam izvršila svoju dužnost", odgovorila je tom prilikom jednom novinaru "Politike".

Na kraju je i sama, upitana za lični dojam, spontano izrekla: "O! Znate, vi ste tako neobični ljudi, vi ovde u Beogradu. Na stanici… Svet. Osmesi. A na ulici! Zaustavljaju se devojke. Sve me znaju. Iznenađene glasno kažu: ’Džozefina’"...


Ipak, ovo nije bio jedini put da čuvena zvezda boravi u Beogradu. U nastavku sledeće srede sledi priča o novim doživljajima Džozefine Bejker u Beogradu.