Od pamtiveka ljudski rod je strahovao od zemljotresa, od te nevidljive, nepredvidljive i neodbranjive prirodne katastrofe. I Beograđani su to iskusili na sopstvenoj koži kada je serija potresa znatnih magnituda uzdrmala njihov voljeni grad 20-ih godina prošlog veka.

99 godina od najsnažnijeg potresa

Bez premca najjači uteftereni zemljotres koji se okomio na Beograd dogodio se 24. marta 1922. godine. Tog blaženog prolećnog dana, usred podneva, zemljotres jačine 6 stepeni Rihterove skale pogodio je glavni grad. U 13.23 otpočela je nepogoda koja je trajala 6 minuta i 22 sekunde, a sadržala je čak 16 potresa. Najsilniji je bio drugi potres u tom nizu, od kojeg se zemljište njihalo horizontalno po 875 mikrona, a odskakalo u vis po 1730 mikrona. Po prispelim izveštajima, nakratko uzurpirao je beogradsku okolinu i jaseničku i kolubarsku oblast. Taj rejon je prema zemljomernim instrumentima na Tašmajdanu ova strahota pikirala za epicentar.

U doba ručka

Prirodna katastrofa je žitelje prestonice zadesila ili usred ručka ili kafe posle istog. Isprva nisu bili sasvim uvereni o čemu je reč. Početna tutnjava je iz trena u tren jačala, koju su u stopu sledili siloviti potresi. Kada se sve odreda počelo tresti, građanstvu je konačno sinulo sa čime imaju posla. Među njima se ugnezdila zebnja da je smak sveta na vidiku, jer koliko im je pamćenje sezalo nikad pre nisu bili suočeni sa takvim zemljotresom.

Lomeći noge, svi su pohitali napolje, izvan kuća. Oči u oči sa bezobličnom napasti, svaki čovek je bio za sebe, gledajući samo da spasi svoj goli život. Prethodno revnosne majke bile su smoždene strahom od nepoznatog i nesvesno su zaboravljale iza svoju uzneverenu i uplakanu decu, pa kada bi im se javilo šta su počinile, brže bolje bi se vraćale nazad po njih.

Na preplavljenim ulicama vladala je opšta panika, praćena zapomaganjem žena i cvilenjem mališana, iako se zemljište uveliko sleglo i vratilo na svoje. Niko nije mogao da porekne bojaznost od novih udara, na šta je umnogome kumovala glasina o tome, koja se širila munjevitom brzinom. Tek kada se pokazala neistinitom, življe je polako krenulo da smiruje živce. No, mnogi su ostali pri tome da se ne vraćaju u svoje domove, da bi radije okušali svoju sreću na obližnjim klupama pod bistrim Mesecom i jarkim zvezdama.

Silan, ali ne razoran

Premda je zemljotres bio intenzivan, na svu sreću, nije odneo ljudske živote i Beogradu nije pričinio veću materijalnu štetu. Neke kuće su prepukle, neki zidovi su popucali, neki odžaci su popadali, nešto posuđa je porazbijeno, ali do pravog pravcatog rušenja nigde nije došlo.

Kako je mesna štampa izvestila, u centru varoši naizgled ponajviše je stradao dom pokojnog Rake Milenkovića, čija je kuća na Terazijama svom visinom prepukla. Na Kasini, Parizu, Zlatnom tonu sručili su se samo odžaci, a u Moskvi je pukla tavanica u kafani.

Na periferiji varoši šteta se, takođe, svodila na poobarane dimnjake i popucale zidove.