Da ste umesto danas Terazijama prošetali pre dva veka, mimoišli biste se sa nekim od impozantnih primeraka srpskog graditeljstva. Od svih palata na jednom mestu: Ankera, Albanije, Atine ili Igumanov, hotela kultnih naziva poput "Balkana", "Kasine"  ili "Moskve", pa do (nekada) privatnih rezidencija Alekse i Dimitrija Krsmanovića – svaka od tekovina urbanog Beograda sačekaće još najmaje pola veka da bi ugledala svetlost dana.

A vi biste se našli sred brisanog prostora obraslog rogozinom, pokušavajući da ne zagazite u mutne lokve. Teško je zamisliti da je u Beogradu tada disalo tek oko 6.000 duša. Opasan šancem, od Savamale ga je delila tek "granica" sa Stambol kapijom i Obilićevim vencem. 

Zanatlijski geto sred puste poljane

Tih 1840-tih, kada je Opštinom predsedavao Ilija Čarapić, od Miloša Obrenovića stigla je izričita naredba. Svi kovači, kazandžije i kolari imali su se iseliti iz Savamale i nastaniti brisani prostor od Stambol kapije ka Slaviji. Niko, međutim, nije želeo ići tako daleko od varoši. Slabo je vredelo i to što je vojvoda Čarapić delio besplatne placeve svakome ko bi pristajao da ih ogradi.

Tek pošto je jedan od "neposlušnih" – starešina kovačkog esnafa – dobio 25 udaraca šibom, na sada uređenom placu počele su nicati prizemne kuće i jednospratnice. Možda jedina koja se isticala beše vila Stojana Simića – bliskog Miloševog poverenika koji se prvi na ovoj poljani i nastanio. Širenje Beograda van šanca, pak, počelo je uporedo sa uvođenjem vode u varoš. Zidani vodovod – đeriza – već je postojao u Beogradu, a voda je u njega dopremana iz mokroluških izvora. Duž njega su potom Turci na određenim daljinama sazidali kule, od kojih su, kako istoričar Milan. Đ. Milićević beleži, "cevima izvodili vodu da bi ona dobila viši skok za svoj dalji tok".

"Pošto su Turci", piše dalje Milićević, "te kule zvali terazije za vodu, ovaj trg je dobio naziv Terazije." 

Foto: Pavle Kaplanec

Najviša gradska česma, prvi simbol Terazija

Nekoliko je takvih kula bilo na ondašnjim Terazijama: jedna na mestu sadašnje kafane "Grčka kraljica", druga na mestu nekadašnje kafane "Ruski car", a treća je bila – terazijska.

Izdvojena od obližnjih kuća i uzdignuta na otvorenoj čistini, terazijska kula je po visini nadmašivala ostale. Njeno mesto će kasnije zauzeti Terazijska česma: nakon temelja udarenih sredinom 1859., postavljena je iduće godine u znak sećanja na kneza Miloša.

Ukupno 524 grama vode u sekundi teklo je iz 4 slavine Terazijske česme. I dok je s početka na ovoj poljani bila relativno izolovana, ubrzo će u njenoj blizini početi da se nižu kuće, dućani i kafane. Odjeci urbanizacije po ugledu na Evropu nisu zaobišli ni prostranu prestoničku livadu: kroz nekoliko decenija, od periferije na koju su prve kročile zanatlije, Terazije od kraja 19. veka postaće ne samo jezgro društvenog života, već i kulturno-istorijskih zdanja čiji značaj neće minuti do danas.