Davne 1908. godine, ugao Palmotićeve i Kosovske ulice dobio je jedno od najlepših gradskih zdanja. Zgrada Stare telefonske centrale, pošto beše prva ovakvog tipa u Srbiji, zaslužila je svoje mesto i na listi beogradskih znamenitosti.

Tako je u Srbiji otpočeo i razvoj telefonske službe. Ovaj trenutak zabeležen je kao jedan od istorijskih u životu prestonice, ali je malo kome danas poznato da je neposredno pre toga sklopljena – i to doslovno – još jedna kockica ovdašnje istorije.

(Prva) kocka je bačena

Dok je ovo parče tla još nalikovalo gradilištu, neimari su imali prijaviti neobično otkriće. Jedna kockica na tom mestu slučajno pronađena, postala je, kako se ispostavilo, još jedan u nizu artefakata starijih od samog Beograda.

Ipak, nije se o tome moglo na prvi mah prosuditi. I ova je kockica, naime, nalikovala onima koje su se kotrljale po stolovima Beograđana u večerima provedenim uz igranje društvenih igara. Pokazalo se ubrzo i da je ovaj kvadratić, sa „tačkicama“ koje mu broje svaku od šest strana, prilično vremešniji nego što se pretpostavljalo.

Štaviše, pre same izgradnje telefonske centrale, bila je nepoznanica i kada se jedan takav predmet prvi put pojavio na Balkanskom tlu. Što se dotične kockice tiče, ispostavilo se da je bačena još dok su Balkan osvajali Rimljani, a potom pripojili poluostrvo svom carstvu.

Naknadno otkrivajući tajne Singidunuma i okoline glavnog grada, arheolozi su do današnjih dana pronašli više desetina nalaza kockica. Ostala je, doduše, nepoznanica kada i gde su tačno napravljene, ali je procenjeno da su po „starosti“ brojale više od 2.000 godina.

Drevni alat za igranje i – učenje

Arheološka otkrića koja su se zaređala nakon te 1908. godine, rasvetlela su još interesantnih detalja o kockicama za igranje. Primera radi, još su antički pisci ostavljali beleške o svakodnevici drevnih Rimljana. Baš kao i današnjem modernom čoveku, ni njima nisu bile strane svakojake vrste zabave.

Naime, kockice su Rimljanima služile za igranje, kockanje, pa i magijske rituale i proricanje sudbine. Dok su decenijama (pa i vekovima) unazad Beograđani bacali kockice uz „mice“, isto su činili i žitelji prestonice pre oko 2.000 godina.

Štaviše, ispostavilo se da nam je društvene igre u amanet ostavila jedna od najmoćnijih svetskih civilizacija. Arheolozi pretpostavljaju da su Rimljani svoje slobodno vreme prekraćivali uz više različitih društvenih igara – najverovatnije „lokalnih“ i manje poznatih, iako se nije moglo reći da su blagonaklono gledali na kockanje. Što se društvenih igara tiče, zanimljivo je i da su one prevazilazile podele po klasi, uzrastu i etničkoj pripadnosti.

Tako su kockice bacali i mladi i stari, devojčice i dečaci, rimski carevi i njihovi robovi. Čak, starim Rimljania su služile i u edukativne svrhe – savladavanje veština u igrama smatrali su poželjnim u obrazovanju i vaspitanju mladih.

Artefakt koji odoleva mnogim licima prestonice

Zapise antičkih pisaca su vekovima kasnije potvrdili i nalazi arheologa. Žetoni, kockice i table za igranje otkrivani su na najrazličitijim mestima: po privatnim kućama, objektima za civilne i vojne namene, a najviše ih je pronađeno u rimskim grobovima. Sem toga, ovaj maleni predmet jedan je od retkih koji se i posle toliko vremena nije menjao. Tačnije, izgleda identično kao pre više od dva milenijuma, iako se danas u njegovoj proizvodnji koriste moderni materijali i tehnologije.

Naposletku, kopanjem po prestoničkom tlu te 1908. godine, saznalo se ponešto i o tome kako su se nekada razonodili žitelji Singidunuma. Iako je prestonica od tada mnogo puta menjala lice, čini se da je ponešto i posle toliko vekova ostalo isto – makar to bio i jednostavan predmet poput kockice za igranje.

Što se društvenih igara tiče, eto dokaza da su i one uspele nadživeti burnu istoriju Beograda. Bilo da su u njemu živeli pre 2.000 godina ili s početka 20. veka, i njegovim žiteljima je u trenucima razonode najdraže bilo baciti kockicu uz „mice“.