Kobne 1969. godine, igrače Crvene Zvezde dočekala je zabrana upravljanja volanom. Među sportiste (i to ne samo fudbalere) počela se uvlačiti strepnja, jer očito nije bilo pravila kome će naredno putovanje na četiri točka biti i poslednje.

Tadašnji trener crveno-belih, legendarni Miljan Miljanić, izvlačio je nauk od večitog  klupskog rivala. 7 godina ranije, Partizan je ostao bez svog defanzivca, Čedomira Lazarevića i trenera omladinaca Bruna Belina. Obojicu je odnela nesreća za volanom, ali Belin i Lazarević tek su započeli dugogodišnji crni niz.

Beograd je iste večeri izgubio još dvojicu mladih sportista. Uz Belina i Lazarevića, u istom automobilu su se nalazili Josipović Vladimir iz novobeogradskog Radničkog i Boris Škanata, vaterpolista i državni reprezentativac. Udes ih je zadesio 20. oktobra na autoputu Beograd-Zagreb. Ipak, veto na upravljanje četvorotočkašima, kog se godinama kasnije dosetio Miljanić, uložen je kada je bez svoje mlade nade ostala i domaća košarkaška reprezentacija.

Nikada prežaljena zvezda košarkaških terena

Od svih tragičnih godina dekade ’60-ih, najtragičnija je, makar u svetu sporta, bila poslednja. Drugi junski dan 1969. osvanuo je gotovo nalik jesenjem. Natmurenim letnjim jutrom odjeknuo je prasak, ostavljajući za sobom strahovit prizor.

Neposredno pre toga, na putu iz Sarajeva ka Beogradu, „folksvagen“ beogradskih tablica  dao se u preticanje. Ispred njega beše „fijat“ koji mu nije dozvoljavao obilazak – kretao se po sredini puta sve dok iz suprotnog pravca nije naišao putnički autobus. „Folksvagen“ više nije imao kud. Trenutak kasnije, autobus se našao prevrnut nekoliko desetina metara dalje. „Fijat“ je od siline udara skliznuo u jarak, a „folksvagen“ beogradskih tablica ostao je smrskan.

Sarajlija je, izlazeći iz „fijata“, pritrčao mladiću koji je ležao na putu. Tek što je preplašeno pogledao oko sebe, na licu mesta se zaustavio još jedan automobil. Žena koja im je užurbano prišla bila je Zaga Simić, čuvena jugoslovenska košarkašica.

Državni košarkaški tim je dan ranije u Sarajevu igrao trening utakmicu. Vozeći se ispred „folksvagena“, Zaga Simić i njen saputnik Ranko Žeravica sve vreme su bili očevici strašnog udesa. Teško povređenog mladića su uneli u svoj automobil, nameravajući da ga brže-bolje povezu do prvog lekara.

Na njihovu, ali i nesreću celog košarkaškog sveta, mladić je izdahnuo na Zagorkinim rukama. Istog dana odjeknuo je prasak i u jugoslovenskom sportskom univerzumu: život je tog jutra za volanom izgubio Radivoj Korać, voljena legenda košarke.

U fatalnim ishodima nije bilo miljenika

Upravo je pogibija vanserijskog košarkaškog strelca nametnula ozbiljnu dilemu fudbalskom treneru Miljaniću. Poželeo je da svoje crveno-bele sačuva putešestvija sa kobnim ishodom, ali niko nije mogao protiv činjenice da ni fatalne nezgode nisu birale. Ni čuvene fudbalere, košarkaše i vaterpoliste, kao što nisu birale ni obične smrtnike.

Razlika je bila u tome što se o „besmrtnijima“ mnogo više pisalo, čitalo i pričalo. Ipak, nesreće na četiri točka probudile su i sumnju u izvesne VIP povlastice. Nije bila tajna da su poznati i „besmrtni“ makar povremeno imali privilegiju da im se zbog sitnih saobraćajnih propusta progleda kroz prste. A među privilegovanima nisu bili samo sportisti, već i drugi poznati: glumci, umetnici i muzičari na estradi.

Nastaviće se...