Tog istorijskog Vidovdana 1914, atentatom Gavrila Principa na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju, otpočeo je jedan od najkrvavijih događaja, kako u svetskoj, tako i u istoriji Beograda – Prvi svetski rat.

Nakon objave rata, u noći između 28. i 29. jula iste godine, počeo je napad na Beograd. U toku prve godine ratnih sukoba, grad je besomučno bombardovan, sa Bežanijske kose, iz Borče, Zemuna i sa čamaca koji su plovili Savom i Dunavom. Čitavu prvu godinu rata obeležila su rušenja, požari i stradanja. Broj ljudskih žrtava bio je ogroman, a preživeli su spas tražili u skloništima i izbeglištvu. Mnogi dobrovoljci zdušno su pomagali vojsci, a grad je odolevao napadima neprijateljske vojske, koja nije očekivala otpor sa kojim se suočavala. Austrougarska vojska pokušala je da se čamcima prebaci do savskog pristaništa, ali bez uspeha.

Jedan od najpoznatijih napada na Beograd desio se baš u ovom periodu, na mostu preko Save, tačnije na mestu današnjeg Starog železničkog mosta u Savamali. Kako bi sprečila prodiranje neprijateljske vojske u grad, sprska vojska odlučila je da digne most u vazduh. Usled siline eksplozije, ogroman broj obližnjih objekata na Senjaku je oštećen.

„Neprijatelj se ima razbiti”

Septembra 1915. godine napadi postaju intenzivniji, što je dovelo do 5. oktobra, kada počinje danonoćno bombardovanje Beograda. Prema nekim procenama, tog dana je bačeno 30 hiljada artiljerijskih granata. Grad je bio prekriven dimom i pepelom, devastirana su brojna naselja, a ljudske žrtve bile su ogromne. Dva dana kasnije, 7. oktobra, počelo je iskrcavanje austrougarske pešadije preko Save i Dunava, na području Ade Ciganclije i u podnožju Kalemegdana. Nakon iskrcavanja započinju borbe prsa u prsa. Neprijatelju je otpor pružan mitraljezima i ručnim bombama. Borbe su trajale četiri dana i odigravale se na rečnim ostrvima, bedemima grada i ulicama. U njima je učestvovao veliki broj civilinog stanovništva, kada su starci, žene i deca uzimali puške stradalih vojnika i priključivali se borbi.

Foto: Wikipedia / Major Dragutin Gavrilović 

Uprkos tome što je neprijatelj bio značajno brojčano nadmoćniji, Vrhovna komanda Odbrane Beograda naredila je dalju odbranu grada, uz slanje pojačanja drugih divizija. Upkos nekolicini uspešnih juriša na neprijateljsku vojsku i njeno potiskivanje ka obali Dunava, austrougarskim jedinicama stiže pojačanje i time juriši srpske vojke bivaju zaustavljeni. Istovremeno je neutralisana srpska artiljerija na Kalemegdanu i Velikom Vračaru, što je gubitak sa kojim je Odbrani Beograda bilo teško da se nosi.

Ljudske žrtve su se uvećavale, a željno čekano pojačanje nije stizalo. Iako je možda najlogičnije bilo povući jedinice, Odbrana Beograda odlučuje se na protivnapad, predvođen čuvenim rečima majora Dragutina Gavrilovića:

„Tačno u 15 časova neprijatelj se ima razbiti vašim silnim jurišem, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao. Vojnici, junaci! Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja, naš puk je žrtvovan za čast otadžbine i Beograda. Vi nemate više da se brinete za vaše živote koji više ne postoje, zato napred u slavu! Živeo kralj! Živeo Beograd!”

Branioci Beograda borili su se herojski, ali svi borci pod komandom Gavrilovića su stradali, dok je on smrtno ranjen. Neprijateljske snage bile su jače i brzo su nadirale gradom, a borbe su se odvijale i tokom noći. Trupe nemačke i austrougarske vojske nastavile su da se prebacuju u Beograd preko Save i Dunava, ali ne bez značajnih gubitaka.

Jutro 8. oktobra 1915. obeležili su još intenzivijiji napadi, dok su jedinice Odbrane Beograda i dalje nastavljale borbu. Nakon što su zauzeti Banovo brdo, Čukarica i Topčidersko brdo, stvoreni su uslovi za ulazak u grad nemačke i austrougarske vojske. Ni nakon toga odbrana nije odustajala, ali 16. oktobra usledilo je povlačenje, kada je Beograd zvanično zauzet, a jedinice Odbrane Beograda napuštaju grad.

Herojstvo koje poštuje čak i neprijatelj

Ukupno vreme koje je Beograd u Prvom svetskom ratu proveo pod okupacijom je od 1. do 15. decembra 1914, kada je protivofanzivnom akcijom Odbrana Beograda izvojevala veliku vojničku, moralnu i političku pobedu. Sledeći period okupacije je od oktobra 1915. pa sve do 1. novembra 1918, do dana kada je Beograd oslobođen od strane Prve srpske armije, pod komandom Petra Bojovića.

Gubici koji su pretrpljeni tokom Prvog svetskog rata bili su ogromni, za sve strane. Civilno stanovništvo pretrpelo je velika stradanja, a broj srušenih objekata nikada nije do kraja bio poznat.

Foto: JustUser

I pored gubitaka, branioci Beograda uživali su poštovanje čak i od strane neprijateljske vojske. O tome najbolje svedoči podizanje spomenika herojima odbrane Beograda od strane nemačkog feldmaršala Makenzena nakon zauzimanja grada u oktobru 1915.

Spomenik i dalje stoji, a na njemu, na nemačkom i srpskom jeziku, piše „Ovde počivaju srpski junaci”.