Iako su prve novčanice nastale još u X veku, Srbija je svoju prvu banknotu dobila u drugoj polovini XIX veka. Prethodilo joj je osnivanje Privilegovane narodne banke Kraljevine Srbije, preteče današnje Narodne banke, a danas je malo poznato da je prva srpska novčanica bila u stvari prerađena belgijska.

Ipak, ovo nije bio prvi pokušaj da se u Beogradu štampa srpski novac. Naime, 1876. godine izrađena je prva serija srpskih novčanica koje po svom izgledu i izradi predstavljaju pravi istorijski i numizmatički kuriozitet.

Prvi novac na našim prostorima

Padom despotovine i gubitkom nezavisnosti, Srbija je izgubila i pravo da izdaje sopstveni novac. Takvo stanje se zadržalo sve do čuvenog Hatišerifa iz 1930. godine kada su stečene određene privilegije, između ostalog otvorio se prostor za uređenje bankarskog sistema. Iako je za vreme vladavine kneza Miloša i kneza Aleksandra Karađorđevića postojalo nekoliko bankara, prvi zvanični koraci kako bi se uveo red u haotično stanje platnog sistema, u kome su korišćene razne strane valute razne vrednosti, vezuje se za drugu vladavinu kneza Mihaila. Naime, po povratku u Beograd, 1862. godine knez Mihailo donosi uredbu kojim se osniva Uprava fondova. Njen zadataka je bio da upravlja i rukuje javnim kapitalima i fondovima.

Prvi srpski kovani novac su bili bakarni novčići sa likom kneza Mihaila, izrađeni 1868. godine u Beču, koji su pušteni u promet tek godinu dana kasnije. Svoje prve papirne novčanice Srbija će dobiti skoro dve decenije kasnije, 1884. godine, a prethodiće joj jedan neuspešni pokušaj štampanja novca iz 1876. godine.

Foto: Wikipedia

Prva štamparija novčanica u Beogradu

Odluka o štampanju sopstvenog papirnog novca doneta je 1876. godine. Iste godine su iz Pariz preko potrebne mašine, oprema i sirovine, kao i klišei za izradu novčanica. Štampanje je obavljeno u prostorijama Državne štamparije, koja je se nekada nalazila u Pop Lukinoj ulici. Ova zgrada je srušena prilikom proširenja Gospodske, odnosno Brankove ulice za potrebe izgradnje pristupnih veza Mostu kralja Aleksandra.

Namera kneževine bila je da se izdaju novčanice u apoenima od 1, 5, 10, 50 i 100 dinara. Iako je danas sačuvano malo podataka o ovom poduhvatu, smatra se da je za izgled novčanica od 5, 10 i 50 dinara bio zadužen pesnik i slikar Đura Jakšić, dok je posao izrade crteža za novčanicu od 100 dinara poveren slikaru Đorđu Krstiću. Zanimljivo je i mišljenje da je autorstvo nešto drugačije. Naime, često se navodi da je Jakšić izradio novčanicu od 5 dinara, a Krstić od 10 dinara. Nažalost, ovu nedoumicu je danas gotovo nemoguće razrešiti jer nisu sačuvani (ili do sada otkriveni) pisani dokumenti o ovoj narudžbini.

Sve ove novčanice imale su slično lice i naličje. Na licu se nalazio portret kneza Milana, okružen sa leve i desne strane likovima srpskih seljaka - žene u narodnoj nošnji i muškarca u vojnoj uniformi, grb Srbije i iznos apoena. Pored ovih simbola buđenja nacionalne svesti i težnje za obnovom državnosti, na novčanici se nalaze i dva heruvima koji drže knežev portret, a čitava novčanica je okružena bogatim ornamentnim ukrasima.

Na naličju se nalaze portreti Milanovih prethodnika na tronu: kneza Miloša, kneževa Milana i Mihaila, ali i kneginje Ljubice. Donekle se razlikuje novčanica od 100 dinara na čijem se naličju nalazi figura kneza Mihaila koja drži ruku na knjizi, kao i prizor iz Drugog srpskog ustanka.

Bilo je predviđeno da novčanice budu štampane berlinsko plavom bojom na beloj hartiji sa vodotiskom, preko koje je bio prevučen tanak sloj smole koji je novčanicu štitio od vlage i krivotvorenja. Ipak, ove novčanice nikada nisu puštene u promet. Smatra se da je prva serija odštampana u 1.500 primeraka i danas predstavljaju pravu numizmatičku i istorijsku vrednost.

Foto: Wikipedia

 Novčanica sa jednim licem

Ovde nije kraj priče o prvom novcu štampanom u srpskom Beogradu. Naime, novčanica u apoenu od jednog dinara iz ove serije predstavlja pravi istorijski i numizmatički kuriozitete. Za razliku od drugih apoena, ova novčanica nije imala ni naličje, a ni zaštitni sloj. Da li je u pitanju greška ili namera, danas je nepoznato.

I izgled novčanice se razlikovao, umesto prikaza srpskih seljaka, sa leve i desne strane u stilizovanim medaljonima ispisan je tekst odredbi zakona o izdavanju novčanica. Takođe u središnjem delu, ispisan je tekst "Za glavnu državnu blagajnu J. Živanović", ali je u reči "glavnu" nedostajalo slovo "a".

Foto: Wikipedia

Štamparskih grešaka danas gotovo da nema, a čini se da se i papirnom novcu bliži kraj. Sve više i više koristimo te male i lagane plastične kartice ili jednostavno "prebacimo sredstva" sa računa na račun. Osećaj "šuškanja" novčanica u džepu ili slaganje novčanica jednu na drugu, polako, ali sigurno ostaje iza nas.