Beogradski metro je nešto na čemu srpska prestonica već dugo zavidi evropskim metropolama. A planovi behu drugačiji. Svoj prvi metro Beograd je mogao imati još krajem 19. veka, samo da se nisu isprečile različite okolnosti. Život, neko bi rekao.

Koncesija za prvi metro u Beogradu

Te 1883. godine u Opštini beogradskoj pojavila su se dvojica prijatelja Gugla i Gal, donoseći inovativnu ideju. Naime, došli su da traže koncesiju "da iz Ulice kneza Mihaila do stovarišta savskog prokopaju tunel kojim bi namestili podzemnu železnicu za prenos epapa i putnika i sproveli vodovod".

Ovo je trebalo da bude prvi metro u Beogradu i dvojac je bio svestan, kako njegovog značaja tako i potenijala koji je ova ideja nosila sa sobom. Kako bi se osigurali, Gugla i Gal su apelovali na opštinske vlasti da, makar do kraja godine, ovakvu koncesiju ne daju nekoj drugoj stranci, budući da oni nameravaju da, do kraja godine, podnesu detaljnu ponudu.

I vlasti nisu imale ništa protiv. Na sednici odbora od 14. maja 1883. obećanje im je dato. Avaj, sve je bilo uzalud budući da se Gugla i Gal nikada više nisu javili, a zašto, ostalo je misterija.

Kako bilo, tek Beograd je tako, po prvi put, ostao bez metroa i to bez ikakvog objašnjenja.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije / Screenshot

Metro kao taktika razvoja gradskog saobraćaja 

Pedesetak godina razvoja i naseljavanja kasnije, pojavljuje se potreba za razmišljanjem o reorganizaciji gradskog saobraćaja. Marta 1938. godine, Beogradske opštinske novine pišu o tome kako bi uvođenje tramvajske linije koja bi išla poprečno preko Terazija, zapravo donela više štete nego li koristi, budući da bi u mnogome ometala saobraćaj. Kao rešenje prelaže se da se "preko" Terazija prođe na drugom nivou:

"Linija bi bila izvedena na taj način što bi u Kralja Aleksandra ulici ili pred Skupštinom ili pred negdašnjim crkvenim imanjem, bio izrađen jedan usek kojim bi se ulazilo u tunel, koji bi prolazio izpod Terazija i prodirao u Brankovu ulicu na mestu gde su sad klozeti. Tunel bi se izradio kopanjem spolja (kao otvorena jama) pa bi zatim bio zasvođen i preko njega izgrađena ulica. Na taj način bi njegova izgradnja iziskivala relativno male investicije."

Kako se zaključuje u tekstu, ovakav potez bi zadovoljio potrebe saobraćaja na toj liniji za dugi niz godina, a "kad saobraćajne prilike budu to zahtevale moći će se upristupiti spuštanju cele lini je u drugi nivo i na taj način pretvoriti je u potpuni metro čija bi jedina mana bila što u Brankovu ulicu i prilaze mostu prelazi u istom nivou sa drugi saobraćajnim sredstvima".

Naravno, predlaže se i rešenje ove mane koja bi bila otklonjena time što bi tunel bio prokopan na većoj dubini tako da, na kraju, prolazi ispod reke Save. Međutim, ovaj zahvat zahtevao je ogromna ulaganja koja grad nije imao, pa je posledica to što tunel nikada nije ni prokopan.

Jedna linija metroa, kako se razmišljalo tokom planiranja prve podzemne železnice u Beogradu, trebalo je da ide i rutom Kalemegdan-Terazije-Slavija-Autokomanda-Voždovac. Ova linija bi, kako piše list, zadovoljavala sledeće potrebe Beograda:

"Potpuno i konačno rešenje problema saobraćaja na ilniji Kalemegdan-Slavija-Voždovac koja sada ima oko 12-13 miliona putnika godišnje.

Stvaranje linije kojom bi Beograđani imali mogućnost da idu na izlete do Avale, Šuplje stene itd. Od kolike je to zdravstvene koristi za Beograd koji u parkovima oskudeva au tubekulozi obiluje nije potrebno ni govoriti.

Omogućavanje masovnih skupova kod spomenika Neznanom junaku.

Laka mogućnost prebacivanja velikih masa građana na Banjicu prilikom parada, državnih proslava, sokolskih sleetova koji bi se na Banjici održavali i zborova vojnih obeveznika.

Sve ove probleme može rešiti samo ovakva jedna gradska železnica."

Uz ovu planirano je da metro prođe i trasom Topčider-Železnička stanica "Sava"-Terazije-Železnička stanica "Dunav" čime bi se stvorila vezu između obe železničke stanice.

Nažalost, nedostatak novca bio je uzrok tome da Beograd tada, ali i kasnije, ne dobije svoj metro.

Ipak, budući da smo narod koji se vodi onom starom "udri brigu na veselje", i priča o metrou iskorišćena je za šalu/pitalicu:

- Zašto je Beograd metropola?

- Zato što ima metro izgrađen do pola.