5. februara davne 1958, fudbaleri Crvene Zvezde izašli su na teren JNA znajući da dočekuju jakog protivnika. Odlučivalo se toga dana ko će obezbediti prolazak u polufinale Kupa evropskih šampiona: domaćin ili Mančester Junajted, čija se ekipa, iako prilično mlada, već pročula kao jedna od najrespektabilnijih.

Imali su i crveno-beli pomalo razloga za zert. Prethodni duel protiv Junajteda izgubili su 2:1 na mančesterskom Old Trafordu: „Igrali smo protiv izuzetno velikog tima koji je u svojim redovima posedovao visoko kvalitetne igrače“, sećao se godinama kasnije Vladica Popović, tada igrač, kasnije i trener Zvezdinih fudbalera. U Beogradu se tog dana okupilo 55 hiljada navijača, i od prvog do poslednjeg minuta strastveno bodrilo svoj tim.

Najslavnije bebe engleskog fudbala

Nije prošlo ni dva minuta od početka meča, a crveno-beli su od Ostvrljana već primili prvi gol. Jedan školski čas kasnije, „ujedinjeni“ su ubedljivo vodili sa 3:0. Domaćin se razbudio tek u drugom poluvremenu, nakon jednog penala i dva pogotka legendarne Zvezdine leve polutke, Bore Kostića. Iako nisu uspeli da izbore još jedan gol i obezbede treći meč, Zvezdini igrači će pobednika ispratiti sa najdubljim poštovanjem.

Ni pobednicima ni pobeđenima tada nije prošlo kroz glavu da će engleskom timu ovo biti poslednja odigrana utakmica.

Što se uvaženog gosta tiče, ovo je bila je jedna od najtalentovanijih ekipa u istoriji engleskog fudbala. Vodio ju je Met Bazbi, nekadašnji oficir britanske armije i prvi „moderni“ fudbalski menadžer u celom Ujedinjenom Kraljevstvu. Novinari su njegove igrače nazivali „Bazbijeve bebe“, budući da im je prosek godina bio svega 22.

Na beogradskom stadionu JNA, sva tri gola je za Mančester Junajted dao čuveni Bobi Čarlton. Kasnije je dospeo među najveće legende svetskog fudbala, a tada je bio tinejdžer za koga se i naslućivalo da bi mogao postati vanserijski igrač. Isto se verovalo i za Dankana Edvardsa. Kada je zaigrao protiv Crvene Zvezde, imao je tek 21 godinu i iza sebe već 18 mečeva odigranih za reprezentaciju Engleske. Upravo bi ova generacija, kako je čitav fudbalski univerzum verovao, mogla osvojiti Kup šampiona. Tim pre je i za beogradski tim svaka utakmica protiv Engleza bila presudna.

Poslednja večera u „Mažestiku“

Iako ih Ostvrljani potukli dva puta uzastopce, utakmica na stadionu JNA je i za crveno-bele protekla u sjajnom ambijentu. Dva tima vezivalo je ne samo uzajamno poštovanje, već i neraskidivo prijateljstvo. Par sati pošto su na terenu stali na suparničke strane, u beogradskom „Mažestiku“ su sedeli za istim stolom.

Tokom zajedničke večere se i prestonički hotel upisao u sportsku istoriju. Pod starateljstvom Ser Meta Bazbija, njegove bebe su izrastale ne samo u vrhunske fudbalere, već i u vrhunske ljude. Druženje se nastavilo do kasno u noć, a mančesterski tim je sutradan hvatao avion za povratak kući.

„Bebe“ su sa prestoničkog aerodroma poletele u jutro 6. februara. Vreme je bilo veoma hladno, na šta je ostrvska ekipa već i navikla – pri povratku iz Praga nakon utakmice u prethodnom kolu, morali su najpre leteti do Amsterdama i potom trajektom i vozom stići do Mančestera. Avion se tada nije mogao spustiti u grad zbog velike magle, pa je klub ovoga puta iznajmio letelicu britanske aviokompanije.

Tako je valjalo izbeći još jedno naporno putešestvije. Pilot je toga dana planirao da napravi samo jednu pauzu, kako bi dopunio gorivo na minhenskom aerodromu.

Nastavak:

Sa zelenog terena u sigurnu smrt: tragedija koja je ujedinila Beograd i Mančester (2. deo)