Beograd je bogat pričama, što i nije neobično za grad koji je prevalio toliko vekova preko svojih kaldrma. Uglavnom te priče ostanu negde ubeležene – na licima zgrada, iščezlim ili još prisutnim spomenicima ili sećanjima hroničara koji su ih sačuvali u nekom tefteru.

Podrazumeva se i da te priče bar donekle imaju uporište u stvarnim događajima. Recimo, prva ploča Bitlsa je na Radio Beograd dospela posredstvom obožavanog jugoslovenskog košarkaškog asa. Kada je čuo liverpulsku četvorku u Londonu, Žućko je veoma slobodno procenio da će Bitlsi zapaliti svet.

Ovi su to i učinili, ali je ostalo da visi u vazduhu da li su u nekom trenutku zapalili i Beograd – ne samo svojim pločama, već i uživo. A onda je jedan, inače turistički vodič, obelodanio da je jednog od te četvorice zatekao na surčinskom aerodromu. Iz podugačke limuzine je sredinom ’70ih, sa sve šeširom, tiho išetao Džordž Harison.

„Buba“ iz Liverpula koja je možda poletela sa Surčina

Da se jedan od Bitlsa zadesi u Surčinu, pa još u mercedesu sa šestoro vrata, zvuči kao nešto što bi teško promaklo domaćoj štampi. Ipak, bilo je još teže pronaći validne tragove o ovoj poseti. U nedostatku svedoka koji bi ga potkrepili, dolazak Džordža Harisona je ipak skliznuo u kategoriju „rekla-kazala“.

Kad bi se još malo zagrebalo po nepotkrepljenim pričama, otkrilo bi se još poseta koje su se možda dogodile, a možda i nisu. Sem jednog od četvorice Bitlsa, čini se da je kroz Beograd prošlo raznih, u svetu inače poznatih imena. Dobar deo njih bio je iz sveta rokenrola, ali usled nedostatka verodostojnih tragova, i te su posete ostale pod znakom pitanja.

Od pomenutog Harisona, preko Boba Dilana, Dip Parpla i Džima Morisona, čaršijske priče su se nagomilale i od njih se dobrim delom mogla iskonstruisati paralelna istorija slavnih poseta Beogradu. Bilo je i pokušaja da se rasvetle okolnosti pod kojima su umetnici i rok zvezde (možda) dospeli u Beograd.

U slučaju jednog od četvorice Bitlsa, kada bi se sklopile neke od neposrednih kockica, moglo se pretpostaviti da je u prestonici pre mogao da se zatekne iz političkih nego iz muzičkih razloga. Pre nego što ga je limuzina dostavila do Surčina, Harison, u to vreme već bivši Bitls, snimio je 1971. godine humanitarni koncert, prvi u istoriji rok muzike koji je postao uzor i čuvenom Live Aid-u.

Isti taj „Koncert za Bangladeš“ objavljen je i u Jugoslaviji, koja je poput Indije pripadala društvu nesvrstanih. Da li se u Harisonov dolazak mogao umešati i neko iz ovdašnjeg političkog vrha, u nedostatku validnih dokaza nikada nije rasvetljeno.

Brus Springstin: rođen u Americi, a sada šeta Dorćolom

Dok je Džordž Harison bio jedini Bitls koji (ni)je svratio u Beograd, za Brusa Springstina se nagađalo o njegovom usputnom resitalu u Domu omladine. Međutim, pitanje je koliko bi se glasno čuo roker koji je 1977. godine još bio daleko od svetske slave.

Za to vreme, „krčkala“ se njegova čuvena „Tama na ivici grada“. U nazivu ploče bio je samo „grad“, ali nezvanično je to mogao da bude i Beograd. U tom slučaju je Springstin mogao biti inspirisan Dorćolom i Banovim brdom, sudeći po pričama da je izvesni Amerikanac Brus najpre proveo dan u tumaranju prestonicom, a zatim se latio mikrofona u diskoteci Doma omladine.

Springstin se spontano pridružio nekolicini beogradskih fankera, ali se pričalo da je izmamio i aplauze namrgođenih momaka u separeu. Pitanje je samo da li su dotični uopšte znali da jedan od najčuvenijih (budućih) rok kantautora nije ni pevao sopstveni repertoar. A za razliku od nepoznatog Springstina, drugog poznatog američkog stihoklepca dovele su sasvim drugačije ambicije.

Kuštravi pesnik sa gitarom u festivalskom egzilu

Nije bila tajna da su početkom ’70-ih američke zvezde poput Džoni Mičel i Lenarda Koena rado odmarale na Kritu. Vazdušna linija do tamo je vodila preko bivše Juge, pa možda nije sasvim izmišljena priča da se u Beogradu nakratko sakrio i Bob Dilan.

Bilo je to baš u vreme održavanja prvog beogradskog FEST-a, 1971. godine. Iako tek u povoju, bio je na dovoljno dobrom glasu da privuče mlade nade Holivuda. Znalo se da su se među glumcima tada vrzmali Džek Nikolson i Robert de Niro, koji na velikim i malim ekranima još nisu slovili za velika imena.

Bob Dilan je za razliku od njih bio afirmisan u muzičkom svetu. Ali, u Beograd je došao nečujno, a pitanje je da li su i u hotelu „Metropol“ uopšte znali da im se na recepciji upisala legenda sa usnom harmonikom.

Poput zemljaka iz društva kantautora, sva je prilika da se i Dilan uputio na Krit. Imao je i dobrih razloga da pobegne od radoznalih (mada više prezrivih) očiju javnosti. Njegov album „Self portrait“ su i kritika i publika dočekale na nož, pa se činilo da je kuštravi poeta bio sateran u ćošak. Tačnije, u utočište na Kritu, ali se u pauzi tokom putešestvija odlučio za Beograd. Mir je pokušao da pronađe pred velikim platnom Doma sindikata, ili bar tako veli nezvanična istorija slavnih poseta prestonici.

Nastaviće se...