Da vas neko zaustavi na sred Zemuna i upita kako da stigne do Krive kapije ili Vodenih vrata, šta biste mu odgovorili?

Ruku na srce, malo ko bi se tome i dosetio, sem ako je dobar poznavalac istorije grada ili je imao prilike zaviriti u karte Ratnog arhiva u Beču.

Jer, pomenuta utvrđenja jedino se još tamo mogu pronaći. Tragove njihovog postojanja čuvaju po arhivima pohranjeni dokumenti, te su Kriva kapija i Vodena vrata svoja mesta našli među još 12 zemunskih "duhova". A nekada davno, niste ni mogli ući u grad a da vas, kao i ostale varošane, ne dočekaju ovi kameni čuvari. Nasuprot kapija grada Beograda koje nam i danas služe na čast, o sudbini onih zemunskih malo se toga zna.

Grafika: Digitalna NBS / S. Mancini - Pogled na Zemunsku tvrđavu i grad, krajem 18. veka

 Kamenom i opekom protiv javašluka na obodu grada

Austrija protiv Turske, Turska protiv Rusije i Austrije, te Austrija na srpskoj strani u ratu protiv Osmanlija – ovako su tokom 18. veka izgledale ovdašnje vojno-političke prilike. Svakako da se u njihovom žarištu većinim našao Beograd, ali ih ni Zemun, kao komšijska varošica, nije mogao izbeći.

Razlog tome bio je, između ostalog, njegov geografski položaj. Od Beograda su ga delili tokovi Dunava i Save, koji će docnije postati granicom između Austrougarske i Srbije – tada još Osmanske imperije. Zvanična granica uspostavlja se godine 1741., pri čemu Zemun pripada austrougarskoj strani, dok Beograd ostaje u sklopu Srbije.

Razgraničavanju je prethodio dvogodišnji rat protiv Turaka od strane Austrije i Rusije. Uprkos definitivnom porazu, Osmanlije su ubrzo uspele ponovo zauzeti Beograd. Deo srpskog stanovništva tada prelazi novoutvrđenu granicu, te iz straha od turske odmazde sigurnost pronalazi u Zemunu.

Inače, ova se varoš još 1728. godine našla u nadležnosti grofa Karla Šenbruna. Zemunsko vlastelinstvo obuhvatalo je ukupno 21 naselje, da bi osim feudalne potom dobilo i vojnu vlast.

Pritom, izvestan broj srpskih izbeglica u to vreme pripadao je graničarskoj policiji. U njihovoj je nadležnosti bilo održavanje carinske granice i kordonske službe, s tim da su i austrijske vlasti, usled običaja Beograđana da remete red na granici, imale zadatak da obezbeđuju zemunsku varoš. Vojna vlast u međuvremenu otkupljuje Šenbrunovo vlastelinstvo, čime Zemun postaje deo Vojne granice.

Tada još uvek golišavih granica, grad postaje stecište trgovine i ekonomije. U njemu se počinju spajati trgovačke rute istoka i zapada, a novonastale prilike omogućuju i osnivanje skromne samouprave.

Na osnovu toga je, već 3 godine po dobijanju dvojne uprave (feudalne i vojne), Zemun proglašen slobodnom vojnom zajednicom. I dok su starešine međusobno dogovarale šta će kome pripasti, austrijska vlast i dalje je pokušavala da sačuva mir na granici. U tim se nastojanjima okreće novim metodama, te oko Zemuna počinju nastajati rovovi, šančevi i bedemi. Varoš sa svih strana biva u potpunosti ograđena, i po prvi put se na njenim obodima uzdižu gradske kapije.

Foto: Milena Arsenić - Na mestu gde se danas nalazi pontonski most, nekada su se nalazila Vodena vrata

Sva imena zemunskih čuvara

Za kapije grada Zemuna smatra se da su izgledom podsećale na beogradske. Na svakoj se strani nalazio po jedan veći i nekoliko manjih ulaza u grad, te je i kapija bilo sagrađeno ukupno 14.

Tako se na delu između Gardoša i Ćukovca našla Petrovaradinska kapija. Kroz nju bi prolazio svako ko je u Zemun pristizao iz Petrovaradina, a ova ga je kapija vodila u današnju Glavnu ulicu.

Na izlazu iz Glavne ulice, a na suprotnoj strani grada, uzdizala se Beogradska kapija. Po imenima koja su ponele dalo se naslutiti i gde se koja od njih nalazi. Tako su, recimo, u varoši postojale Kapija kod Solarskog ureda, Kapija kod krečane, Kapija kod riblje pijace ili ona kod Brodarskog ureda. Pomenute četiri ograđivale su deo Zemuna okrenut ka Dunavu, dok su se na istoj strani našle i s početka pomenute Kriva kapija i Vodena vrata.

Potonja su meštanima služila za unošenje i iznošenje čamaca. I deo ka Bežaniji imao je dve svoje kapije: Kasarnsku i Bežanijsku. Na svakoj od njih našla se i odaja za stražare, gde bi se po potrebi rešavala i administrativna pitanja. A osim što su svojevremeno ocrtavale obode grada, zemunske kapije ucrtane su i u ondašnje urbanističke nacrte.

Prvi je takav načinio 1753. godine izvesni gospodin Fridrih Rener. Na njemu je bio prikazan sam oblik varoši, dok je precizniji plan sačinjen 1830. godine.

Na njemu napokon svoja mesta dobijaju i zemunski čuvari. A izuzev nacrta varoši i karata Ratnog arhiva, ovde počinje – i završava se – svaki nagoveštaj njihovog postojanja. Za gradić u kom su se skućili mahom trgovci i zanatlije, o njegovim kapijama danas nema ni traga. Ostaje nam nagđanje da su, poput stražara susednog Beograda, i oni zemunski uspeli sačuvati mir unutar kamenih zidina.