Emilijan Josimović rođen je 1823. godine u mestu Stara Moldava u Rumuniji u srpskoj porodici, a umro je u Sokobanji 1897. godine. Osnovnu školu završio je u Karansebešu, a nakon toga matematičku gimnaziju u Lugošu.

Sa samo dvadeset dve godine završio je studije filozofije i tehnike u Beču. Ceo svoj radni vek proveo je u prosveti, kao profesor matematike, mehanike i geodezije. Bio je profesor matematike na Liceju, radio je kao profesor u Artiljerijskoj i Velikoj školi u kojoj je bio imenovan i za rektora. Na Tehničkom fakultetu Velike škole je predavao predmet Železnice i putevi.

Bio je ministar građevine, direktor Direkcije železnica i Srpskog brodarskog društva, jedan od osnivača Udruženja srpskih inženjera i arhitekata i prvi urednik časopisa "Srpski tehnički list". Napisao je prve udžbenike za fakultet iz trigonometrije, matematike, mehanike, geometrije, nacrtne geometrije i perspektive i udžbenik o građanskoj arhitekturi i građenju puteva. Zanimala ga je i muzika. Bio je osnivač Beogradskog pevačkog društva, a cilj je bio ne samo zabava već i obučavanje u muzici. Bavio se i fotografijom pejzaža kao i drvorezom. Njegovo najznačajnije delo i ono po čemu će ostati zapamćen je "Objašnjenje predloga za regulisanje onog dela varoši Beograda što leži u Šancu" na kom je radio od 1864. do 1867. godine.

Foto: Biblioteka Svetozar Marković - Prvi urbanistički plan Beograda

Beograd u Šancu

Sa Josimovićevim planom koji se odnosio na prostor današnjeg najužeg centra grada susrećemo se svakodnevno šetajući ulicama Beograda koji je nekad ležao u Šancu. Nekadašnja linija šanca, koji je bio spoljno utvrđenje beogradske tvrđave, delimično je očuvana u izlomljenim terasama Obilićevog, Topličinog i Kosančićevog venca i u jednom delu Skadarske ulice. Deo Beograda u Šancu imao je mnogo mana. Saobraćaj je bio loše organizovan, ulice su bile krivudave i nejednakih dužina, postojala je samo jedna pijaca, a kao poseban problem, Josimović je istakao nedostatak parkova i zelenila, pijaće vode, odvodne kanale, kaldrmu i još mnogo toga.

Kako je ta oblast već bila naseljena, Josimović je morao prvo da uradi geodetsko snimanje i utvrdi postojeće stanje sa svim ulicama, kućama i radnjama. Prilikom ovog mukotrpnog rada nailazio je na mnoge teškoće i nerazumevanja. Mnoge važne ličnosti nisu htele da sarađuju jer su u njegovom poduhvatu videle ugrožavanje svojih interesa. Nije imao podršku ni od državnih i opštinskih vlasti. Samo zahvaljujući svom radu i upornosti, izradio je situacioni plan u koji je ucrtao i stotinak zgrada za koje je smatrao da su veće vrednosti i da bi ih trebalo zadržati. Zahvaljujući njemu, danas imamo predstavu o tome kako je izgledao ovaj deo Beograda pre rekonstrukcije.

Foto: Biblioteka Svetozar Marković - Prvi urbanistički plan Beograda

Prvi urbanistički plan

Sledeći korak je bio izrada plana uređenja. Po ugledu na evropske gradove, on se opredeljuje za rešenje pravolinijske i pravougaone mreže ulica kojim bi se olakšao i u ubrzao saobraćaj. Ulična mreža varoši u Šancu nikada nije u potpunosti ostvarena onako kako je zamišljena, ali je suština rešenja ipak očuvana.

Svestan činjenice da urbanista nema pravo na samostalno odlučivanje, nego da zavisi od uprave i administracije grada, Josimović odlučuje da o svom trošku objavi knjigu "Objašnjenje predloga za regulisanje onog dela varoši Beograda što leži u Šancu" u kojoj detaljno obrazlaže svoje zamisli i plan. To je prva stručna knjiga u oblasi urbanizma u Srbiji. Iz nje saznajemo, pored objašnjenja o važnosti širine ulica, da je prvi urbanistički plan trasirao neke od osnovnih osa današnjeg Beograda – Knez Mihailovu, Cara Dušana, Kralja Petra, ali i javne parkove na mestu nekadašnje Velike pijace, a danas Studentskog trga, kao i plan današnjeg Kalemegdana.

U ovom planu, on takođe navodi važnost izgradnje keja sa stovarištem na Savi i bazenskog pristaništa na Dunavu kako bi se razvio rečni saobraćaj, što je od velikog trgovinskog značaja za Beograd. Iako su kasnije kritikovali njegov plan koji je isticao da se ulice moraju postavljati vodeći računa o nagibu i osobenostima zemljišta, kasnije je veliki deo njegovog plana i realizovan.

Foto: Wikipedia / Ванилица - Spomenik Emilijanu Josimoviću na početku Knez Mihailove ulice

Emilijan Josimović – prvi srpski urbanista

Josimović je prvi urbanista koji je insistirao na uvođenje arhitekture kao opšteobrazovnog predmeta. Povodom stogodišnjice donošenja prvog urbanističkog plana starog jezgra Beograda, 1967. godine je organizovana prigodna izložba i Svečana akademija. Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije izdao je posebnu publikaciju "Emilijan Josimović – prvi srpski urbanist", čiji je autor dr Branko Maksimović. Prilikom uređenja Knez Mihailove ulice i njenog pretvaranja u pešačku zonu 1987. godine je na Trgu republike ispred zgrade u kojoj se nalazi kafana Ruski car postavljen spomenik sa imenom Emilijana Josimovića i godinom donošenja prvog urbanističkog plana za Beograd.

Veliki je obim dela koja je ovaj zanimljiv i svestran čovek ostvario za života i ostavio budućim generacijama. Staro jezgro Beograda danas izgleda ovako zahvaljući upravo Emilijanu Josimoviću koji je u toku celog svog života uspešno sledio misao da čovek treba neumorno da teži proširenju svojih znanja i da će time, pored sopstvenog zadovoljstva i velikog duševnog uživanja, steći još i uzvišeno osećanje – da je postao koristan.