Preko svoje glave Nikola Pašić preturio je čak tri rata, vazda ostajući na vlasti. Kao da nije postojala stvar koja će uzdrmati njegovu poziciju.

Prvo je, zajedno sa tada regentom Aleksandrom, predvodio srpsku vojsku u balkanskim ratovima 1912. - 1913. godine, a zatim je u Sarajevu usledio atentat na Franca Ferdinanda i početak Velikog rata.

Bog će nam dati pobedu 

Nikola Pašić, predsednik vlade Kraljevine Srbije, 28. jula 1914. nalazio se u Nišu kada mu je prišao od trčanja zadihani službenik noseći telegram u ruci. Pašić je odmotao papir i brzo pročitao tekst. Zabeleženo je da je potom podigao pogled i izgovorio reči:

"Austrija nam je objavila rat. To je njen kraj. Bog će nam dati pobedu."

U sklopu odbrane interesa zemlje tokom Prvog svetskog rata, 1915. godine, Nikola Pašić poziva vladiku Nikolaja Velimirovića i upućuje mu molbu. Naime, jeromonah je dobio zadatak da otputuje za Englesku, a potom i u Ameriku kako bi, svojim ugledom i mudrim rečima, širio dobar glas o srpskoj borbi i zaustavio snažnu negativnu propagandu koju je Austrija vodila.

Pašić je bio i jedan od ljudi koji su potpisali Krfsku deklaraciju 1917. godine. Ovim dokumentom su se predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca dogovorili da, na temelju demokratskih principa i samoopredeljenja naroda, zasnuju zajedničku nezavisnu državu na čijem čelu će biti dinastija Karađorđevića.

Dve godine kasnije Pašić će biti i predsednik delegacije Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, a bio je i jedan od onih koji su stvorili Vidovdanski ustav 1921. kojim je Kraljevina SHS postala unitarna monarhija. Ovaj ustav izglasali su radikali uz podršku Demokratske stranke i stranaka Slovenaca, muslimana i nacionalnih manjina. 

Foto: Wikipedia / Bogdan Krizman: Hrvatska u Prvom svjetskom ratu - Nikola Pašić sa učesnicima Krfske konferencije

Pašić privatno

Nikola Pašić beše ćutljiv i uzdržan čovek. Nije se prepuštao emocijama i pre nego što bi dao odgovor na pitanje, pažljivo bi saslušao sagovornike i njihova mišljenja, tvrde hroničari. Zabeleženo je i da je na Glavnom odboru stranke i u Poslaničkom klubu redovno govorio prvi ili poslednji, u zavisnosti od cilja koji je želeo da postigne.

Oženio se u poznim godinama kada mu beše 45 leta. Njegova izabranica Đurđina Duković, poreklom iz Kotora, bila je iz bogate porodice i Pašiću je podarila troje dece - Radomira, Darinku i Pavu.

Ukoliko na jednu stranu stavimo sve Pašićeve uspehe, a na drugu to kako su ga savremenici videli, možemo primetiti poveću diskrepanciju.

Tako recimo Pera Todorović, stranački kolega o Pašiću kaže:

"Pašić je do veka bio strašan smetenjak, šeprtljan i oklevalo. Večito šeprtljanje i kubura - to je najbitnija karakterna crta Pašićeva. Pri svakoj malo ozbiljnijoj stvari on se ustumara, vije se kao duša grešnika, i ne znaš da li se više uskuburio pred mišlju ili pred delom. On nikada ne zna jasno ni šta hoće ni šta neće. On hoće sve i neće ništa. On događajima ne izlazi u susret, on uvek geguca za njima."

S druge strane novinar Otokar Keršovani, Pašićev savremenik izneo je komentar:

"Njegovo ime će ostati u istoriji više zbog toga što je vezano za velike događaje, nego zato što su ti događaji vezani za njega."

Kraj jedne epohe

Nikola Pašić i kralj Aleksandar Karađorđević u godinama posle Velikog rata imali su prilično buran odnos. Pašić je bio veoma uticajan, čovek koji je predvodio najveću stranku i to je smetalo vladaru.

Šta više, veliki kamen spoticanja u odnosu dvojice najmoćnijih ljudi toga doba u Srbiji bio je Pašićev sin Radomir koji se upleo u više afera čime je narušavao ugled, kako Pašića, tako i kralja.

Tog 10. decembra 1926. Nikola Pašić beše u poseti kralju. Rasprava dvojice moćnih ljudi brzo se zahuktala i kralj je, u besu izgovorio:

"Pašiću, bolje bi vam bilo da objasnite kriminalne poslove svoga sina."

Pašića je ovo uvredilo do te mere da je odmah otišao sa dvora, došao svojoj kući i preminuo.

Samo 30 minuta kasnije iz dvora je stigla poruka sa kraljevim pismenim izvinjenjem, ali bilo je kasno.

Za sobom Pašić je ostavio je za sobom 826.605 ondašnjih dinara koje je namenio podizanju spomenika ruskom caru Nikolaju u Beogradu u znak zahvalnosti srpskog naroda.

Pročitajte i:

Nikola Pašić: Od pekarskog sina do oca radikala (1. deo)

Nikola Pašić: Od pekarskog sina do oca radikala (2. deo)