Povratak na: Čvarci
Uživati u tradiciji i ukusima domaće kuhinje nemoguće je bez čvaraka, nezaobilaznog gastromskog delikatesa koji zauzima posebno mesto na trpezi svakog pravog gurmana. Dobijeni pažljivim topljenjem svežeg svinjskog masnog tkiva i slanine u bakarnim kazanima, čvarci predstavljaju savršen spoj hrskave spoljašnjosti, sočne unutrašnjosti i bogate arome.
Ukoliko želite da osetite pravi ukus čvaraka, na ovoj stranici možete pronaći spisak restorana u Beogradu, koji vam mogu poslužiti i ovo jelo.
Raznolikost u načinu pripreme i ceđenja omogućava da svaki ljubitelj pronađe svoju omiljenu teksturu i ukus.
Duvan čvarci predstavljaju pravu kulinarsku umetnost – karakteriše ih izuzetno dugačko kuvanje i cedjenje kroz gustu tkaninu pod pritiskom, čime se dobijaju fina, suva i vlaknasta nitolika vlakna svetložute boje. Sa druge strane, klasični (šumadijski ili bački) čvarci ceđeni su blago, pa zadržavaju više sočnosti i masti u sredini, pružajući puniji zalogaj i intenzivniji ukus. Dodavanje male količine mleka tokom topljenja daje im prepoznatljivu rumenu boju i blagu slatkoću, dok se so dodaje tek na samom kraju kako čvarci ne bi omekšali i izgubili hrskavost.
Proces pravljenja čvaraka oduvek je bio više od pripreme hrane – to je bio praznik i okupljanje porodice tokom jeseni i zime.
Nakon što se čvarci odvoje, u kazanu ostaje čista, sneg-bela svinjska mast koja se odvajanjem taloga čuva mesecima i koristi kao najzdravija podloga za spremanje tradicionalnih jela i kolača. Pravilno ocedjeni i ohlađeni čvarci pakuju se na suvo i hladno mesto gde mogu dugo zadržati svoju svežinu bez užegnuća.
Prilikom kupovine ili samostalne pripreme čvaraka obratite pažnju na ključne osobine koje odvajaju prosečan proizvod od vrhunskog delikatesa. Dobar čvarak mora imati ujednačenu zlatno-smeđu boju bez tamnih, pregorelih delova koji daju gorčinu. Prilikom zagriza mora biti hrskav spolja, ali ne i tvrd poput kamena, dok unutrašnjost ne sme biti previše masna ni lepljiva. Čuvajte ih u platnenim vrećicama ili papirnim ambalažama u prohladnoj prostoriji, a izbegavajte držanje u zatvorenim plastičnim kesama u kojima mogu da "ovlaže" i izgube svoju karakterističnu hrskavost.
Najbolji čvarci dobijaju se od leđne slanine i masnog tkiva sa potrbušine (sflajša), gde ima ujednačenog odnosa masti i tankih slojeva krtine.
Dobro oceđeni i osušeni čvarci čuvani na hladnom i tamnom mestu mogu stajati od 3 do 6 meseci, dok se u zamrzivaču mogu čuvati i do godinu dana.
Zatvorena plastična ambalaža ne dozvoljava protok vazduha pa preostala vlaga kondenzuje unutar posude, što dovodi do gubljenja hrskavosti i bržeg užegnuća.
Presovani čvarci prođe kroz presu radi uklanjanja viška masti pa su suvlji, hrskaviji i imaju manje kalorija, dok su nepresovani sočniji i punijeg ukusa.
Omekšale čvarke možete nakratko zapeći u suvom tiganju na umerenoj temperaturi ili u rerni na papiru za pečenje kako bi ponovo postali hrskavi.