Povratak na: Operacija hemoroida
Hemoroidi su zdravstveni problem koji pogađa veliki deo populacije, ali se o njemu često govori sa dozom neprijatnosti. Iako se blaži oblici mogu tretirati kremama i promenom ishrane, u težim stadijumima (III i IV stepen), operacija hemoroida postaje najefikasnije rešenje.
Danas se u proktologiji primenjuje nekoliko hirurških pristupa, zavisno od težine kliničke slike. Klasična metoda (Morgan-Milligan) podrazumeva hirurško odstranjivanje čvorova i najčešće se koristi kod najtežih oblika. Pored nje, popularna je THD metoda, koja se zasniva na podvezivanju arterija koje hrane hemoroide, čime se oni postepeno povlače. Takođe, Longo metoda (stapler hemoroidektomija) efikasno rešava problem unutrašnjih hemoroida fiksiranjem sluzokože. Svaka metoda ima svoje specifičnosti, a hirurg proktolog donosi odluku o najboljem pristupu nakon detaljnog pregleda pacijenta.
Laserska operacija (LHP - Laser Hemorrhoidoplasty) trenutno je najtraženija metoda zbog svoje minimalne invazivnosti. Glavna prednost laserskog tretmana je odsustvo rezova i šavova, jer laserski snop deluje unutar hemoroida, zatvarajući krvne sudove i uzrokujući skupljanje čvora. To rezultira značajno manjim postoperativnim bolom u poređenju sa klasičnim metodama. Pacijenti se obično otpuštaju kući istog dana, a povratak na posao je moguć već nakon nekoliko dana. Takođe, rizik od oštećenja okolnog tkiva i mišića sfinktera sveden je na minimum, što lasersku hirurgiju čini zlatnim standardom moderne medicine.
Uspeh operacije u velikoj meri zavisi od postoperativnog režima, gde ishrana igra ključnu ulogu. Osnovni cilj je sprečavanje zatvora i održavanje meke stolice kako bi se izbeglo naprezanje tokom defekacije. Preporučuje se ishrana bogata rastvorljivim vlaknima, koja uključuje dosta svežeg voća, povrća i integralnih žitarica. Hidratacija je podjednako važna, unos od najmanje dve litre vode dnevno je obavezan. Pacijenti treba da izbegavaju začinjenu i ljutu hranu, suhomesnate proizvode, alkohol i kafu, jer ove namirnice mogu iritirati analni kanal i usporiti proces zarastanja rana.
U zavisnosti od odabrane metode i složenosti slučaja, operacija traje od 30 do 60 minuta.
Zahvat se može izvesti u opštoj, spinalnoj ili lokalnoj anesteziji sa sedacijom, o čemu odlučuju hirurg i anesteziolog.
Lagane šetnje su poželjne odmah, ali intenzivni treninzi, teretana i podizanje teških tereta treba da se izbegavaju 4 do 6 nedelja.
To su kupke u mlakoj vodi koje se praktikuju nakon operacije jer opuštaju mišiće, smanjuju bol i održavaju higijenu operisane regije.
Šansa za recidiv je minimalna (manja od 5%) ako se pridržavate saveta o ishrani i fizičkoj aktivnosti, ali genetska predispozicija i loše navike mogu uticati na pojavu novih čvorova.