Na najvišoj tački Gornjeg grada, okružen bedemima i parkom, nalazi se jedan od najposećenijih beogradskih muzeja - Vojni muzej. Smešten je na bastionu jugoistočnog fronta Kalemegdanske tvrđave u zgradi koja je 1924. godine podignuta za potrebe Vojnogeografskog instituta. Kao i grad oko njega, muzej je imao burnu istoriju ispresecanu ratom, uništenjem i ponovno obnovom.

Simbol državnosti Srbije 

Istorija muzeja duga je preko 130 godina. Osnovan je 1878. godine, ukazom kneza Milana Obrenovića, kao jedan u nizu poteza kojim se proslavljala novostečena nezavisnosti Srbije na Berlinskom kongresu. Dan osnivanja Vojnog muzeja, 22. avgust 1978. godine, imao je posebnu simboliku. Istog dana knez Milan Obrenović objavio proklamaciju o potpisivanju mira između Srbije i Turske, odnosno državne nezavisnosti kneževine Srbije. Međutim, do početka rada muzeja, proći će dvadeset godina i jedna smena dinastija.

Tek posle Majskog prevrata, pokrenuta je opsežna inicijativa za prikupljanje eksponata za potrebe muzeja, pa je tako u službenom vojnom listu br. 17 od 25. maja 1904. godine objavljen je poziv građanima da dostave sve sačuvane vojne predmete, bilo sopstvene bilo nasleđene, od oružja, preko priznanja do pisama iz perioda ratova za osvanjanje nezavisnosti. Materijal je, doduše, i pre ovog poziva prikupljan i pripreman za obradu i izlaganje kako bi se sačuvali ostaci materijalne kulture i spasili od propadanja.

Prva muzejska postavka otvorena je 1904. godine, povodom stogodišnjice Prvog srpskog ustanka u sklopu krunidbenih svečanosti kralja Petra I Karađorđevića. Muzej je bio smešten u skromnoj osmougaonoj  zgradi, prečnika samo 15 metara, koja se nekada nalazila pored Rimskog bunara. Nažalost, ova zbirka dragocenih predmeta je nepovratno nestala u Prvom svetskom ratu. Prilikom evakuacije Beograda 1915. godine, eksponati su u dva voza transportovani do Stalaća, gde su zarobljeni od strane okupatora. Deo predmeta je uništen, a deo prenesen u peštanski vojni muzej.

Iako je još u iznganstvu pokrenuto pitanje obnove rada muzeja, tek nakon Uredbe o obrazovanju Vojnog muzeja, koju je izdao kralj Aleksandar I Karađorđević 1934. godine, ponovo je počelo prikupljanjepredmeta. Ponovo su se odazvali brojni darodavci, čija su imena upisivana u naročitu "Zlatnu knjigu" koja je sačuvana u Vojnom muzeju, a čiji je autor bio ruski umentik Vsevolod Guljevič. Otvaranje obnovljenog muzeja, kralj Aleksandar neće doživeti. 

Druga postavka otvorena je 20. aprila 1937. godine u zgradi današnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada, a svečani govor održao je knez Pavle Karađorđević. Muzeju je pored toga pripojen Rimski bunar, dok su za potrebe rada konzervatora i istoričara, muzeju stavljene na raspolaganje još jedna zgrada i baraka na Kalemegdanu. Postavka je prikupljena izuzetnim zauzimanjem tadašnjeg upravnik muzeja, general Vojislava Vukovića, koji je obilazio vojna skladišta i kulturne institucije po celoj zemlji i birao predmete za Muzej. Veliki broj predmeta, naročito oružje i zastave iz Prvog svetskog rata donet je iz Vojnotehničkog zavoda u Kragujevcu. Put je vodio i u insostranstvo, pa je iz Istanbula otkupljeno 18 primeraka oružja, dok je iz Peštanskog vojnog muzeja vraćen deo ukradenih predmeta. Muzejske zbirke bogaćene su i zahvaljujući brojnim darodavcima, potomcima slavnih predaka, junaka u oslobodilačkim ratovima.

Darodavci

Tadašnjom organizacijom muzeja, bilo je predviđeno da Muzej bude podeljen na: Odeljenje narodne dinastije Karađorđevića, Odeljenje ostalih narodnih dinastija, Odeljenje ostalih narodnih vojničkih vođa i znamenitijih vojnika, Odeljenje ratova 1912-18 godine, Odeljenje istorijskog razvoja naoružanja, Opšte odeljenje i Rusko odeljenje. Među najvećim darodavcima, posebno odeljenja koje je bilo posvećeno Karađorđevićima, pominje se knez Pavle Karađorđević koji je Muzeju poklonio šest portreta srpskih vladara XIX veka, sablju svog oca Arsena koju je ovaj dobio kao nagradu od ruskog cara, lovački bodež Ludviga Badenskog. Uprava Dvora poklonila je Muzeju izuzetno važan eksponat, automobil u kojem su ubijeni kralj Aleksandar Karađorđević i francuski ministar spoljnih poslova Luj Bartu, kao i oružje atentatora. Kao i kralj Aleksandar, i ovi eksponati imaće tragičnu sudbinu. Oružje je nestalo u toku Drugog svetskog rata dok se automobilu gubi trag nekoliko godina nakon rata. Danas se od predmeta kralja Aleksandra u Muzeju nalaze admiralska uniforma u kojoj je bio tragičnog 9. oktobra 1934. godine, kao i nekoliko odlikovanja među kojima zvezda Ordena Legije časti.

Vojni muzej je nastavio sa radom i za vreme okupacije. Muzejski radnici su prikupljali predmete u okupiranom gradu. Bombardovanje grada 1944. godine, nije zaobišlo ni zgradu muzeja, te su muzejske zbirke pretrpele novo stradanje. I ovaj put, muzej je bio žrtva istorijskih okolnosti, te je zabeleženo da je okupator odneo dragocene predmete od izuzetnog istorijskog značaja, među kojima je i oružje iz zbirke crnogorskog kneza Danila Petrovića, te predmeti dinastije Karađorđević.

Muzejska zbirka prilagođena novoj ideologiji

Odmah po oslobođenju Beograda, Josip Broz Tito je 13. decembra 1944. godine doneo naredbu na osnovu koje je formirano Vojnoistorijsko odeljenje Glavnog generalštaba, u čijem se sastavu nalazila grupa muzejskih stručnjaka i istoričara. Njihov zadatak je bio da prikupljaju predmete, naročito iz minulog rata i da prilagode muzejsku postavku novoj ideologiji. Kao i prethodnih puta, i ovaj put su najveći darodavci bili borci i njihovi naslednici, koji su Muzeju predavali oružje i opremu, kao i druge predmete od vojne i istorijske važnosti, kao još jedan spomen na burnu ratnu prošlost Srbije i Jugoslavije. Važno je napomenuti da je deo postavke dospeo u muzej i konfiskacijom privatnih kolekcija, što je neretko bila praksa poratnih godina. Kao nova lokacija odabrana je  adaptirana zgrada Vojnogeografskog instituta, u kojoj se Muzej i danas nalazi. Sama zgrada podignuta je 1924. godine po projekturuskog imigranta, arhitekte Vasiljeva. Novo, treće po redu, svečano otvaranje usledilo je 1961. godine, a dužnost presecanja vrpce ovaj put je obavio Josip Broz Tito.

Muzej danas

Od svog ponovnog otvaranja, 1961. godine do danas, muzej je priredio veliki broj tematskih i studijskih izložbi, uredio više memorijalnih kompleksa i spomen soba, izdao više monografija, tematskih i studijskih kataloga i drugih stručnih publikacija. Danas kolekcija Muzeja broji preko 33.000 predmeta sistematizovanih u 15 zbirki, kao i veoma značajnu kolekciju od oko 100.000 fotografija. U sklopu bibioteke, nalazi se 15.000 naslova iz oblasti istorije, istorije umetnosti, arheologije, muzeologije, i drugih srodnih grana nauke, kao i više od 6000 časopisa.

Eksponati Vojnog muzeja u Beogradu

Pored stalne postavke, formirano je desetak studijskih zbirki, a kao najznačajniji predmeti ističu se zastave iz 19. veka, sačuvano oružje srpske srednjovekovne vojske, bogato ukrašeno zanatsko oružje balkanske izrade i predmeti srpskih vladara i vojnih komandanata. Muzej nije okrenut samo prošlosti, pa tako jedan deo postavke čini oružje koje je korišćeno tokom devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije, kao i zaplenjeno oružje tokom sukoba na Kosovu i Metohiji i tokom NATO bombardovanja.

Pored zgrade, postavka Vojno muzeja izložena je u parku i na bedemima tvrđave, gde se nalazi otvoreni deo sa izloženim teškim naoružanjem  koje čine topovi od srednjeg veka do kraja dvadesetog veka, tenkovi iz Drugog svetskog rata, lanser torpeda, patrolni čamac, kao i brodsko artiljerijsko oružje.

Vojni muzej je svakako nezaobilazni segment istorijskog, kulturnog društvenog života Srbije, a za tu poziciju izborio se svojom muzeološkom delatnošću – sakupljanjem, čuvanjem, izlaganjem i publikovanjem predmeta, odnosno tragova materijalne kulture.