Ako ste rođeni u Beogradu, velika je verovatnoća da ste prve dane svog života proveli baš u Abadžijskoj čaršiji. I dok su danas rode prva asocijacija na spomen "Narodnog fronta", upravo je ova ulica nekada bila žila kucavica zanatlijske četvrti pod imenom Abadžijska čaršija. 

Modernizacija po svaku cenu

Ukoliko ste redovni čitalac naših tekstova, sigurno znate da je knez Miloš Obrenović po svaku cenu želeo da Srbiju i Beograd uvede u ondašnji moderni svet 19. veka. U to vreme, glavna trgovačko-zanatlijska ulica bila je današnja Ulica kralja Petra, koja se protezala od Savskog pristaništa do Dunava. Pa, ipak, kneževe ambicije su bile daleko veće. 

U nameri da napravi, današnjim jezikom, moderni privredni centar, odlučio je da abadžijama - zanatlijama koji su se bavili izradom narodne nošnje od grubog sukna (abe), ponudi preseljenje na novu "atraktivnu" lokaciju koja će postati osnova razvoja privrednog života novog srpskog Beograda. O atraktivnosti lokacije, naravno, nije bilo ni reči, pošto je na području današnjeg Zelenog venca bila bara i malarična močvara, a današnje Terazije su smatrane dalekom periferijom sa pogrešne strane Carigradskog druma. 

Ipak, lukavi Miloš bio je odlučan u svojoj nameri, pa tako 1842. godine počinje izgradnja 46 kuća sa radnjama za potrebe abadžija. Zemljište je besplatno ustupljeno, a prva ulica je formira na potezu između današnje pijace Zeleni venac i Balkanske ulice. Zbog toga što je bilo potrebno da se na malom prostoru formira što više parcela, kuće su građene sa uskim licem i dvorištima koja su se pružala do 30 metara u dubinu. Tako je sa donje strane formirana još jedna ulica, danas poznata kao Lomina. 

Ulica jablanova 

Pošto je zemljište na kome je nastala Abadžijska čaršija nekada bilo bunjište, pristupilo se i preduzimanju određenih higijenskih mera, pa je tako u periodu od 1845. do 1850. godine posađen drvored jablanova, koje je u Topčiderskoj ekonomiji uzgajao Atanasije Nikolić. Stari Beograđani smatrali su da je upravo zbog toga ova četvrt bila zdrava i zaštićena od bolesti, iako je sagrađena na i u blizini nezdravog močvarnog zemljišta. Postoje zapisi da je zbog dubokog hlada koje su pružali stasiti jablanovi, tokom letnjih dana, ova ulica bila omiljeno šetalište Beograđana koji su tražili zaklon od žege. 

Jablanovi, ipak, nisu bili dugog veka. 50 godina kasnije, oko 1889. godine, počela je njihova seča. Iako su "Male novine" prenele vest, sem nekoliko setnih opaski o gorostasnosti jablanova, nije navedeno ko je naredio seču drvoreda. Čitav vek kasnije, istorija se ponavlja, ali ovaj put su u glavnoj ulozi razgranati beogradski platani. 

Mala abadžijska čaršija 

Ipak, u zimskim mesecima jablanovi nisu bili dovoljni. Ulica nije bila kaldrmisana i pretvarala se u kaljugu zbog kiša i snega. U nju se zalazilo ili iz nje izlazilo samo ako je baš postojala preka potreba. Pošto je ovo ugrožavalo posao, abadžije su se više puta obraćale upravi varoši da im obezbedi uređenje ulice. Iako su tadašnje vlasti uveravale stanovnike da se ne sele, da će svi problemi biti rešeni, da je to kraj budućnosti, njihove molbe nisu uslišene. Umesto toga, odlukom kneza Aleksandra Karađorđevića iz 1853. godine, čaršija je proširena do današnje Ulice kneza Miloša, tj. čitavom dužinom današnje Ulice kraljice Natalije, a formirana je i nova  tzv. Mala abadžijska čaršija koja se prostirala od Vaznesenjske crkve do Nemanjine ulice. 

U pozadini ove odluke, u stvari, nalazila se pametna populaciona politika. Pošto je naseljavanje u ovom reonu bilo slobodno, vlasti su uspele da privuku veliki broj abadžija i drugih zanatlija iz svih delova Srbije i stvore mahalu koju su naseljavali isključivo Srbi, za razliku od starih delova grada koje su činili Srbi, Turci, Jevreji, Grci i drugi. Tako je na obodima stare beogradske varoši formirana nova srpska varoš. 

Nestanak zanatlija

Do značajnih promena u ovom delu grada dolazi sa dolaskom kraljice Natalije u Beograd. Već 1875. godine deo od Balkanske do Miloša Velikog menja naziv u Ministarsku ulicu, a zanatlijske radnje i stare zgrade se vremenom ruše. Treba napomenuti i da su se u tom periodu ovde nalazila prva gimnazija za devojke - Viša ženska škola (zgrada Elektrotehničke škole "Nikola Tesla"), te polugimnazija i kasnije Treća beogradska gimnazija u zgradi pored Vaznesenjske crkve. 

Takođe, na samom kraju ulice nalazilo se jedno od prvih klizališta, u neposrednoj blizini stare zgrade Narodne skupštine. Ova zgrada se, pak, nalazila na mestu današnjeg bioskopa "Odeon".

Početkom dvadesetog veka, a posebno između dva svetska rata, ulica i čitav kvart pretrpeće dalje velike promene. Pored izgradnje zgrada ministarstava između Nemanjine i Kneza Miloša, gradi se i veliki broj impozantnih palata privrednih društava i bogatih pojedinaca, među kojima treba izdvojiti zdanje Ruskog doma i zgradu Zadužbine Perside Milanković, u kojoj se danas nalazi Matematička gimnazija.

Centralna zanatlijska ulica postaje Balkanska ulica, a hroničar iz 1938. godine beleži da se u nekadašnjoj Abadžijskoj čaršiji nalazi samo jedna abadžijska radnja - "g. Dragoljuba Miloševića (firma Đorđe Arsenijević), na samom ćošku ulica Kraljice Natalije i Balkanske, sa desne strane ako se ide odozgo." 

Vremenom će i ovaj usamljeni abadžija otići iz čaršije. Danas, umesto zvuka mašina za šivanje i dovikivanja kalfi i šegrta, u Ulici kraljice Natalije stoji čuveni znak -  "Deca se rađaju, molimo za tišinu", ali o tome nekom drugom prilikom.